Uglavnom je previše, samo ponekad premalo

Kod nas koji nažalost moramo živjeti s MS sustanarkom, često dolazi do sindroma pretjerane nadraženosti centralnog nervnog sistema. Mogli bismo reći da pretjerano reagiramo na vanjske podražaje. Nešto kao hiperrefleksija. Mogli bismo također usporediti s alergijama. To je također pretjerana reakcija organizma na neki alergen. Tako je normalno da svatko od nas kihne kada se nađe u većoj količini prašine, ali kod alergičnih osoba ta reakcija je neopisivo veća i žešća. 

Previše za organizam

Što se tiče nas, i reakcije na podražaje, taj „alergen“ može biti svašta. Uglavnom je riječ o tome da nam smeta nešto čega je za naš organizam previše. Može se dogoditi da je vanjskog podražaja premalo, pa reakcija u potpunosti izostane, ali po vlastitom iskustvu to je rjeđa reakcija. Ta j izostanak reakcije se može dogoditi kada smo u fazi utrnulosti, a u svim ostalim situacijama uglavnom smo u hiperrefleksiji.

Tako si ne možete niti zamisliti, u kojoj mjeri nas mogu iritirati prejaka svjetla. Pisala sam već o tome, ali nije na odmet ponoviti. To najviše dolazi do izražaja kada npr. vozim po kakvom brežuljkastom kraju, po noći, za vrijeme kiše. Uslijed takve vožnje, vrlo brzo dolazi do intenzivnog znojenja i naglog osjećaja prevelike topline. E, sad se već kockice polako počinju slagati kao domino. Jedno previše ulazi u drugo previše, pa u treće… 

Nastavak dakle osjećaja pretjerane vrućine iziskuje gašenje grijanja u autu i uključivanje hlađenja. To bi možda moglo uzrokovati negodovanje mojih putnika, ali bitno je ne obazirati se previše na to, jer ipak, ja sam ta koja nas mora sigurno otpeljati od točke A do točke B.

Nuspojava takvih uvjeta vožnje, s obzirom na većinski mentalitet našeg naroda koji ne trpi vožnju u okvirima propisanog ograničenja, je ta da ja sada vozim mrvicu sporije, sigurnije i u okvirima propisanog ograničenja brzine. Možete li si zamisliti koliko to naše vozače iritira? Najčešće beskrajno. No, ne dam se ja smesti. Vozim svojom brzinom, koja je po zakonu zapravo normalna i ne obazirem se na njihovo tzv. nasađivanje na, kako da to fino kažem, automobilsku stražnjicu. Ma obiđi me ako ti smetam, a onako ćemo se sresti na prvom semaforu.

Pretjerane reakcije

Ima još situacija koja mogu izazvati pretjeranu reakciju. Neke od njih su nenadani i neočekivani dodir, koji kod drugih ljudi možda ne bi izazvali skoro pa nikakvu reakciju, a mi se trzamo, skačemo, vrištimo…

Mene npr. skoro pa nikada nećete vidjeti da hodam bosa. Nigdje. Nije stvar u tome da imam neopisivi ružna stopala koja moram skrivati, nego je riječ o tome da niti pod razno ne smijem stati na nešto oštro, preoblo, špičasto… Kako bih izbjegla pretjerano trzanje koje onda kao novu domino kockicu može imati pad ili zaletavanje u nešto, ja tako lijepo uvijek imam neku vrstu obuće na nogama. Najviše volim tenisice. 

Nešto nezgodnija situacija, koja nije pretjerano pod mojom kontrolom pa je samim time ne mogu prevenirati, je neki neočekivani, nepredvidljivi podražaj. Tako sam jednom prilikom čitala nešto u vlaku. Žena koja je stajala pored mene, sasvim slučajno me malo poškakljala s nekakvim šalom s resama. To je kod mene uzrokovalo sasvim nekontrolirani trzaj ruke koji mi je vrlo glasno zaklopio knjigu, što je uzrokovalo naglo otvaranje očiju žene koja je drijemala preko puta mene. I sada, normalna ne pretjerana moja reakcija bi trebala biti ispričavanje ženi preko puta mene, ali ja to nisam bila u stanju. Nisam bila u stanju zbog neobuzdanog smijeha koji me uhvatio i držao do kraja putovanja. Dio putnika se također smijao, a dio je zaprepašteno gledao. Dalo bi se raspravljati o tome koji dio putnika je imao normalniju reakciju.

Nakon ovih opisanih situacija u kojima je nečega previše, moram reći što me tišti u situaciji premalo. Pa evo, u ovih nekoliko dana prije Božića, uz svu silinu intenzivnih priprema za isti, opet je svega toga previše. I filmova i pjesama i lampica i kobasica… puno premalo je samog Isusa. Nemojmo zaboraviti da  je to ipak Njegov rođendan.  

„Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.“ (Iv 12,45)

Mirjana Krpelnik

FOTO: Rachel Woock/Unsplash

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.