Svakome zadrhti srce, ako ga ima, kad strada čovjek

Svakome zadrhti srce, ako ga ima, kad strada čovjek

Četvrtak, 24. svibnja 2020, osmi dan protesta zbog policijskog nasilja koje je rezultiralo smrću jednog čovjeka, mjesto radnje Buffalo, New York. Policijskom kordonu prilazi stariji čovjek, bijelac, dvojica ga policajaca odgurnu, dovoljno snažno da on poleti unatrag i, ne mogavši zadržati ravnotežu, pada na asfalt. Čuje se tupi zvuk, udarac glave o asfalt i ubrzo počinje teći iz uha nesretnog čovjeka gusta krv, teče na asfalt. Ti se ljudi, muškarci na radnom zadatku, ne osvrću, pogledaju i idu dalje. 

Kako se to može, kako se to vidi život, starost, vlastitog oca, vlastiti pokret ruke koji ruši puno slabijeg na zemlju, u jeku sveopćeg protesta potaknutog dirnutošću ljudi upravo nad tim, svetošću života? Ali nisu samo crnci, nisu samo stari, svi su oni koji se nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme, s krivim potezom, ugroženi tako. 

Kao u crtanom filmu, nema svijesti da je svaki potez, svaka kretnja odgovornost. 

Da je na našoj savjesti.

I da sve što činimo, uvijek činimo sebi.

Prolazi više od deset sekundi dok netko od velikog broja prisutnih ne obrati pažnju i sagne se nad čovjekom. Jedan je pokušao odmah, ali ga kolega odguruje. Ne treba. 

U ovom trenutku u medijima je podatak da čovjek ima 75 godina, da je u bolnici i da mu je stanje stabilno, ali ozbiljno.

Podsjetilo me na događaj od prije više od godine dana. Stariji muškarac s glavom u lokvi krvi, hitna koja ne stiže i ne stiže…i ta neka užasna tišina. Propitivanje krivnje stradalog. Da li je itko osjetio da smrt dolazi nečujnim korakom, da je neopoziva? 

A sve što je na nama, to je spriječiti stradanje, ako možemo.

Jesmo li kao civilizacija, nemušti skup mrežne, gotovo nestvarne kakofonije, došli do toga da tuđu smrt gledamo filozofski, a samo svoju sudbinski?

Uz rizik da zvuči naivno, želim vjerovati da se pobuna diže zato što ljudi žele biti bolji ljudi. 

Da se treba dići zato da postanemo bolji ljudi. 

I jer svakome zadrhti srce, ako ga ima, kad strada čovjek.

Dragica Ilić

FOTO: Ev/Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.