Siromašna bogatašica

Promatram kapljice kiše. Iako bi, kalendarski, to trebao biti snijeg. Ali nije. S razlogom. A i prestadoh uključivati neke interventne softvere u mozgu da se pitam šta bi to moglo biti.

Prekjučer je prošlo. Sutra se još nije dogodilo.

Želim živjeti danas. Pitam li se redovito koji je razlog onoga u meni ustati ili odustati? Odustajanje baš i nije neka opcija osim nedjeljom. I shvaćam da ako odustanem, lagano umirem. A želim život. Jer vrijedi. I jučer i danas i sutra. Svakog trenutka u kojem sam nešto naučila. O sebi. O drugima.

Nekako prezirem alternativu koja u sebi otkriva pojmove „žrtvovanja“ ili „sebedarja za osobni probitak“. Ustvari, kad bolje razmislim, i gadi mi se. A redovito viđam te module. Od onoga „eh, da nije bilo mene“ do „jesam ti rekla“.

Ne trebam to. Ni ne želim biti naknadna pamet. Koja sebe ostvaruje u pogreški drugoga.

Ma tko sam ja da sudim ikoga? Svi možemo dati samo ono što imamo. I tako se ponašamo. Poznajem jako puno siromaha sa debelim bankovnim računom i jako puno bogataša koji imaju samo vrijeme i iskustvo za dati. A ono nema cijenu. Nego se ostvaruje i donosi ploda i roda.

Jesam li siromah ili bogataš znat ću jedino ako u različitima od sebe vidim bogatstvo. Koje mi može donijeti novo sutra, bolji način ili prihvaćanje. Koje jednostavno nije potrebno ama baš ničim zaslužiti. Dovoljno je da postojiš.

Ah…gdje sam ja od toga…ubiše me očekivanja i princip uzajamnosti. Uživajte u danu i prihvatite svakoga kao dar. Želim od srca i vama i sebi, koliko god velika očekivanja bila. Jer i u njima postojiš kao siromah ili bogataš.

Sabrina Pejić

FOTO: Unsplash