Redakciji Altera javio se čitatelj koji je želio upozoriti na jednu važnu temu koja se tiče ovrha na plaći, odnosno primanjima, a po svemu sudeći je siva zona ovršnog sustava. Radi se, kako tvrdi, o nepoznatom broju ovrha koje poslovni subjekti, ali i neke državne institucije provode na primanjima nezakonito. Naime, člankom 197. stavkom 1. Ovršnog zakona, ovrha na primanjima se provodi samo kad ovršenik nema bankovni račun i kad plaću prima na ruke, što je vrlo rijedak slučaj i broji se u promilima. Ovrhovoditelji to ipak provode zastrašivanjem poslodavaca da će tražbinu od njih naplatiti prisilnim putem, pa poslodavci u strahu pristaju na taj scenarij ovrhe vlastitih radnika.
Nezakonite ovrhe
„Poslodavci su pravno neuki, a neke nije briga. Da je to tako dokazuju i pravomoćne presude u tom smislu“, kaže naš čitatelj.
Takvim ovrhama je ugroženo jako puno ljudi, a ni ovršeni ni poslodavci ne shvaćaju da se radi o sivoj zoni i nezakonitoj ovrsi. U zadnjih mjesec, dva je na nekim Facebook grupama koje broje i po šezdesetak tisuća članova bilo nekoliko rasprava o tome, no, zaključuje čitatelj, uglavnom vlada opće neznanje.
S tim je povezan i problem dvostrukih ovrha.
„Za istu tražbinu se ovrha provodi i na Fini i kod poslodavca, s tim da zateznu kamatu obračunava Fina na osnovu zakona, a kod ovrhe na plaći ovrhovoditelj u svojim poslovnim knjigama! Naplaćuje se prvo zatezna kamata i po jednoj i po drugoj osnovi, pa se događa da ovršenik plaća samo zateznu kamatu i to dvostruku!“, priča nam.
Alter je u posjedu jedne sudske presude iz svibnja 2015. godine koja jasno pokazuje o čemu se tu zapravo radi. Možete je pronaći ovdje.
Sudska presuda
Tom presudom Županijski sud u Varaždinu odbacio je kao nedopušten prijedlog za ovrhu iz veljače te godine i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda u Zagrebu. Prvostupanjski je sud naveo da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na plaći ovršenika. S obzirom na to da je odredbom članka 197. stavka 1. Ovršnog zakona dopuštena ovrha isključivo na onoj plaći koju poslodavac ne isplaćuje na račun kod banke, sud je ocijenio takav prijedlog nedopuštenim i zbog toga ga je odbacio.
Naime, spomenutim člankom Ovršnog zakona propisano je da se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati, odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja.
Ratio, odnosno smisao takve odredbe, obrazlaže se u presudi, vidljiv je u obrazloženju članka 61. nacrta konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona. Obrazloženje predlagatelja zakona u cijelosti, naime, glasi ovako: „Predloženom izmjenom odredbe članka 197. ograničava se određivanje ovrhe na plaći kod poslodavca samo ako poslodavac ne isplaćuje plaću na račun kod banke. Na takav način otklonit će se problemi uočeni u istovremenoj primjeni odredbi o ovrsi na plaći i ovrsi na novčanoj tražbini te će se poslodavci rasteretiti od provedbe ovrhe.“
Jelena Oberman
FOTO: Sora Shimazaki/Pexels, snimka zaslona
