Otići raditi na more, u sezoni, svakom neupućenom zvuči kao odlična prilika za zaradu i zabavu, ali, nažalost, nije uvijek tako. Potaknut našim komentarom Poslodavci će morati promijeniti svoj odnos prema radnicima javio nam se naš 22-godišnji čitatelj, koji nam je želio ispričati svoju priču o tome kako je prije dvije godine otišao raditi na more i doživio horor. Udovoljili smo njegovoj želji da ostane anoniman.

Na more zbog Irske

Kao mlađi punoljetnik, priča nam, našao je posao u struci. Međutim, plaća mu je, kaže, zbog birokracije bila manja od minimalca. Tako radeći prošla je godina dana, kada je puno mladih krenulo odlaziti na rad u Irsku. Poželio je i on, međutim, nije imao novaca za put. I tada mu je sinulo: otići će raditi na more, odraditi sezonu i tako prikupiti potreban novac.

„Našao sam posao pomoćnog konobara za koji sam mislio da bi mi bio odgovarajući budući da  sam vedra osoba, pristojna i fizički sam mogao raditi takav posao. Još vidim smještaj u blizini mora, pa sam mislio super, mogu odradit što treba, u kasnije sate okupat se u moru, nakon sezone bi imao dosta novaca da odem za Irsku“, govori nam.

U ugovoru mu je pisalo mjesec dana probnog rada, i onda još dva do tri mjeseca radnog odnosa, a u tom razdoblju za vrijeme probnog rada bilo je slobodno prekinut radni odnos bez otkaznog roka. Plaća je bila pet tisuća kuna, obroci i smještaj su bili osigurani, a računao je i na napojnice.

Međutim, čim je stigao na more, dočekao ga je derutni smještaj. Podrum, pun vlage, a stropovi puni gljivica. Bez frižidera, ormara, bez perilice za rublje, s tek jednom starom tuš-kabinom.

Petorica u podrumu

„Pomirio sam se s time. Mislio sam: odradim par mjeseci i nema veze“, veli.

Prvo je imao jednog cimera, pa dva, da bi ih ubrzo bilo petorica u tome podrumu.

U poslu se trudio biti brz i pristojan prema gostima, i tako je došla prva „bakša“. Kadli, ispalo je da nema pravo na nju.

„Došao je glavni konobar i rekao „to je moje“. Sve napojnice koje su ostavljali gosti su uzimali glavni konobari čiji je bio obiteljski restoran. Kuhari i pomoćni konobari nisu dobivali ništa“, tvrdi, te dodaje kako se i s time pomirio.

Glavni konobar je, nastavlja, radio u kratkim hlačama i sandalama, što se njemu nije činilo profesionalno, ali mislio je, ako oni mogu, onda ću i ja, a i radilo se na 35 stupnjeva.

Tako je i on došao u kratkim hlačama na posao. No, tada se glavni konobar pred svim kolegama stao derati na njega da ne može takav dolaziti na posao. Redovito ga je i vrijeđao da izgleda kao da je „napušen“, te da je cijeli „izgubljen“.

Dva puta na puta na dan imali su obroke i kuhalo se za cijelo osoblje. Kako je posao bio naporan, dvanaest sati rada, puno hodanja, pa čak i trčanja dok je gužva, počeo je uzimati „repete“ jer je bio gladan. No, ubrzo ga je glavni kuhar počeo zvati proždrljivim i ogovarati poslodavcima.

Prljavo rublje

Nosio je prljavo rublje, jer kada bi pitao da mu operu rublje u „vešeraju“ rekli su da su stolnjaci prioritet. Jednom je tako došao sa zamašćenom majicom na posao i opet je krenulo deranje na njega.

„Lagano sam pucao po šavovima. Tako sam odlučio, kao svaki mlađi dečko, nakon posla izaći malo van i zabaviti se“, govori.

No, poslodavci su otkrili da je bio vani jer su špijunirali zaposlenike i ponovno je krenulo verbalno zlostavljanje. Tjedan dana vrijeđali su ga pred drugima da je alkoholičar i da po cijele dane pije, da ne zna za red.

Njegovi poslodavci su imali svoju slabu točku: strah od inspekcije.

„Jednom prilikom dođe mi majka od poslodavca i pokaze mi ženu preko ceste, i kaže: „Vidiš onu ženu?“ Odgovorim joj potvrdno. Kaže ona meni na to: „Ako vidiš da dolazi odmah mi kaži!“ Pitao sam je zašto, a ona mi je odgovorila da je ona porezna inspektorica“, prepričava nam.

Prijetnje i psovanje

Nekoliko dana nakon toga, odlučio je da mu je sve to previše i da odustaje. Prošlo je tri tjedna i probni rok trajao je još jedan tjedan, pa je odlučio da je najbolje tako – otkazati na vrijeme. No, ono što je uslijedilo nije očekivao.

„Rekao sam poslodavcu da želim otić’. Rekao je u redu, ali da ostanem još do kraja probnog roka i onda još jedan mjesec i da onda mogu ić’. Ja kažem: „Pa što vam je, ja želim otići sad.“ Ignorirao me, pa sam se postavio i rekao mu da mi iste sekunde donese papire i da idem. Na to mi on kaže: „Oćeš da ti tu sad kosti polomim, balavac?!“ Došla je njegova žena i govorila mi pred cijelim osobljem da sam bezobraznik. Rekla mi je: „Ako želiš otić’ onda ćeš ić’ na sud s nama, a mi smo bogatiji od tebe, i platit ćeš nam“. Bio sam sav u suzama“, govori u jednom dahu.

Na kraju mu je poslodavac donio papire, ali mu je pritom opsovao majku, te rekao da se iste sekunde gubi i da ga više nikad ne želi vidjeti.

„Bio mi je to najsretniji trenutak ikad! Nakon mjesec dva, poslali su mi plaću uredno“, završava svoju priču naš sezonac koji je otišao raditi na more kako bi mogao u Irsku, ali mu se plan, eto, izjalovio.

Jelena Oberman

FOTO: Jay Wennington/Unsplash