Oteto zaboravu

Čudno. Često i prečesto želimo nešto zaboraviti. A ne ide. Pokušavam shvatiti kako funkcionira zaborav lošeg, neugodnog i teškog… trenutka okolnosti ili događaja. A opet, nešto ne želimo zaboraviti. Čuvamo u srcu kao najveću dragocjenost, i stvaramo trenutke u kojima ćemo oživjeti ono lijepo, ugodno i lagodno. Bez obzira radilo se o stvarima, odnosima ili događajima.

Kažu da ono što nosiš u srcu ide svugdje s tobom.

I to je naizgled lakše oteti zaboravu od onog što ti je u očima običnog smrtnika stvorilo iskustvo ili problem. Pa onda šećeš, između lošeg i dobrog, željenog i neželjenog, i u toj šetnji ponekad zaboraviš na sebe. Pustiš da te preuzme i tako se trudiš oteti zaboravu. Zapitaš se što je vrijedno tvog sjećanja.

U tim kaotičnim turbulencijama, i preslagivanjima, ostaješ zahvalan na lošem iskustvu jer si na tom ispitu položio. Nije te slomilo, nije te preuzelo, nego u zahvalnosti ostaješ upravitelj u školi života. I otvorena je sigurnost da možeš biti zahvalan i za sve dobro i ono što te učinilo sretnim. I grčevito balansiraš, između lošeg i dobrog. A sve služi da te činim boljim. Da susretneš i javiš drugima da nisu sami. Da živiš ono što drugima tek slijedi, i da to što živiš drugima može biti bogatstvo. Ako ga želiš dijeliti.

Otimaš zaboravu ono što je tebi lijepo i dobro. Recikliraš uspomene implementirajući ih u sadašnji trenutak. Zašto? Jer trebaš osjećaj. Da si shvaćen, prihvaćen, odobravan, i da nisi odbačen jer pokušavaš proživjeti opet. Ono što ti je nekad donijelo mir, radost i lakoću postojanja. Tako otimaš zaboravu ono što te čini čovjekom.

Bez obzira koliko će ti uspjeti trudi se.  I ne odustaj. Ljudi su oni koji žive onoliko dugo koliko ih se sjećaš, a osjećaji su siguran znak da živiš. Ovdje i sada. Sa svim svojim strahovima, otimanjima, puštanjima i prepuštanju. Važno je jedino da znaš tko je upravitelj. I da to bude i zahvalnost za sve loše što ti se trenutno događa. Jer će te naučiti.  Većoj radosti u sitnicama, radu onog sto te veseli, a vrijeme će biti samo otkucaj na satu.

Sabrina Pejić

FOTO: Unsplash