Svi mi normalni, jer ovo novo normalno, poznaje samo normalne i nenormalne, sveli smo svoja druženja na samo ona nužna. Samo obitelj i posao. Za to vrijeme nenormalni su se zabavljali. Po narodnjačkim klubovima. Plazili jedni po drugima, opijali se i – da, drogirali. Već i vrapci na grani pričaju da su narodnjački klubovi legla prostitucije, opijanja i droge. Svi to znaju, osim onih koji bi trebali to znati. Svi to pričaju, a oni koji bi trebali govoriti – šute.
Novo normalno
I sad se sve nas ostale – proziva. Dok su naši glazbenici (ne mislim pritom na najveće zvijezde) mjesecima skapavali od gladi i nisu im bili omogućeni koncerti niti po posebnim epidemiološkim preporukama, drugi su neometano kršili sva moguća epidemiološka i ljudska pravila. Kad su se i za ono malo koncerata koji su se i održali, prepisale stroge kazne zbog nekolicine prekršitelja, nitko se nije usudio taknuti u osinje gnijezdo. Nitko narodnjačkim klubovima nije zabranio rad, nitko im nije propisivao učinkovite kazne. A kada su, napokon, zabranili rad i njima, zabranili su i svima.
Novo normalno je tako poprimilo jedno sasvim novo, a toliko staro i svima poznato značenje.
Umjesto političke odgovornosti, nameće se kolektivna krivica. Umjesto da se neki, koji su, očito, pogriješili posipaju pepelom po glavi, nameću nam svima – kolektivnu krivnju. Da, mnogi su se opustili, ali zbog koga su se opustili?
Da, krivi smo, svi smo šutke gledali dok su legla prostitucije i droge neometano radila.
Lockdown
Država je trebala ranije reagirati, točkasto, kako se to kaže, a ne sada kada je voda došla do grla. Pa možda i lockdownom. Pametnije zemlje, poput Irske, već su se ranije zatvorile i sada će, po svemu sudeći, imati Božić. Mi svoj Božić nećemo imati zbog – cajki. I cajkaškog mentaliteta. Na tisuće građana umjesto Božića – imat će karmine. Za čiji račun, gospodo?! Je li to novo normalno?!
Jelena Oberman
FOTO: Simon Matzinger, Pexels/montaža: Alter