Siječanj je mjesec kada mi vrijeme obično stane. Nama koji nismo otišli na skijanje, a u Hrvatskoj nas je 3 milijuna i 900 tisuća, u pravilu se ništa ne događa. Preostalih 200 tisuća, a ne znam zašto taj broj iz godine u godinu niti raste niti pada usprkos krizi i izlasku iz nje, događa se luda zabava.
I dok broj onih koji odlaze na skijanje niti raste niti pada, i vječno iznosi tih 200 tisuća, broj onih koji ne odlaze na skijanje drastično je opao.
Još prije nekoliko godina pričali bi o 4,2 milijuna Hrvata koji ne odlaze na skijanje. Danas pričamo o 3,9 milijuna. Onih 300 tisuća u međuvremenu su nestali u pravcu Njemačke i Irske. I to ne zbog rekreacije i lude zabave, nego pukog preživljavanja. No, ovih dana ne priča se o njima. Priča se o ovima koji su otišli na nezaboravan provod, većinom u alpska skijališta. Ako je suditi po fotografijama koje plasiraju uokolo i pričama koje pričaju svake se godine ludo zabavljaju. Doduše, ova im, kako čujemo ovih dana, prolazi u nešto sumornijem tonu jer su skijališta zatrpale lavine. Međutim, činjenica je da je zabava po mondenim skijalištima rezervirana samo za manjinu.
Iako bi si mogla priuštiti tako nešto, ja na skijanje ne odlazim. Jednostavno, nisam stekla takvu naviku u mladosti. Ne znam skijati i sada u starijim danima ne da mi se učiti.
Možda bih morala zbog djeteta. Ali dijete sam upisala na zimske radionice, a kad se poželimo aktivnosti odemo na kupanje u toplice. Sasvim solidna zamjena za skijanje. A i spas od lomova. I od lavina. Od lomova i lavina će me spasiti i odlazak u kazalište na koji se spremam za vikend. Osim ako grad ne pospe ulice. Onda sam i ja u opasnosti. Ali očekujem da ću se ludo zabaviti. Jer je riječ o komediji. Iako takvu zabavu fotografije ne mogu prenijeti. Kako sam si odlučila događajima ispuniti ovaj nadasve neinventivni mjesec, krenula sam i vježbati. Usput ću učiniti nešto dobro i za svoje zdravlje. Iako bez snježnih radosti. No, smrzavanje na snijegu i snježne vratolomije me odveć ne vesele. Tko voli neka uživa!
Samo, voljela bih kada bi taj broj odlazaka napokon jednom nadmašio tih nesretnih 200 tisuća, ili kada bi si više ljudi moglo priuštiti toplice, izlazak u restoran na živu glazbu ili kazalište, ako već ne idu na skijanje, pa da se taj broj od 3,9 milijuna Hrvata koji se u siječnju dosađuje ispred televizora ili mobitela buljeći u fotografije ovih koji se zabavljaju smanji. Ali ne zbog odlaska na „nezaboravan provod“ u Irsku i Njemačku.
Možda je nekima zabavno, ali nije uopće zabavno živjeti u zemlji u kojoj samo manjina ima tu privilegiju da se može zabavljati. Ta činjenica ovaj, najdepresivniji mjesec u godini čini još depresivnijim.
Iva Kozarac
FOTO: Unsplash
