Multi sklerotičan život (5): Prepuštanje

Sjećam se trenutaka kada je moja kćer bila vrlo mala. Ne znam točno koliko je imala, ali dovoljno malo, da joj razne opasnosti ne predstavljaju preveliki problem. To je predstavljalo problem njenim roditeljima, to jest nama, meni i mom suprugu. Možda meni najviše. Uvijek sam baš ja češće vidjela posvuda opasnosti u koju bi moja djeca mogla upasti.

I tako smo taj dan bili na bazenima. Ona je neumorno skakala s ruba bazena, direktno u tatine ruke. Svaki puta iznova. I svaki puta s jednakom dozom prepuštenosti veseloj igri. Niti jednom nije posumnjala, a zašto i bi, što bi se moglo dogoditi, da je tata, naprimjer,  ne uhvati i da padne ispod razine vode.

A zašto i bi razmišljala o tome, kada se prepuštala igri. Nije razmišljala o tome da li će ona ili njen tata izgubiti kontrolu, samo se jednostavno igrala.

Baš se volim toga sjetiti. Pomalo i zavidim na tome. Jer ovaj moj MS suživot ponekad unosi podosta kaosa u ovom dijelu – imati kontrolu nad životom.

I onda stvari idu otprilike ovako. Vrlo skraćenu verziju ću  opisati.

Kad si konačno suočen sa dijagnozom, shvatiš da svaku stvar koju radiš moraš osvještavati, jer bi mogla krenuti naopako.

Pa tako osvještavaš da primaš ili spuštaš čašu, jer, ako radiš automatizmom, može ti se dogoditi da ti onako polu puna ispadne, a pogotovo će ti se to dogoditi, ako su neki gosti kraj tebe.

Slično je i s punjenjem iste. Uzmeš bocu ledenog čaja, brbljaš, ne osvještavaš, jednostavno prebrzo nagneš i sve ti se lijepo prelije.

Moguća situacija je i u najobičnijem korištenju javnog gradskog prijevoza. Još ako pada kiša, a naglo si se ustala, pa ti je malo slika otišla ukrivo, i onda se oklizneš i padneš izlazeći iz autobusa. Srećom, nije ti ništa, pa si brže gore, nego si pao, a ako te netko s gnušanjem pogleda, imaš spreman odgovor u rukavu, nešto tipa – što? Pa samo je pod htio zagrljaj.

Ne kuže oni da sam zapravo samo malo izgubila kontrolu. Da , ona me tjera da nikada ne smijem izgubiti kontrolu. Ili ja to tako shvaćam. Iskreno, ne znam.

Međutim ima i sasvim obrnutih situacija. Definitivno ima.

To sad opet malo ima veze s onim popisima. I koječim drugim. Pa se tako ponekad nađeš u vrlo neobičnim situacijama, za koje si mislila, da ti se ne mogu dogoditi, jer si ti baš ona, koja je znala sve imati pod kontrolom.

Jedna od tih situacija je definitivno hrpetina neispeglanog veša s kojeg sklanjam stvari, za koje sam odlučila, da i nisu za peglanje. Više nikada. I prepuštam situaciju u kojoj bi netko mogao shvatiti, da ja to zaista nisam ispeglala, prošlosti. Jednostavno prepuštam.

Ili situacija kada ne uspijem, jer mi ona nije dala, pa sam morala ići leći, ispitati do kraja sina povijest, i vjerujem i jednom i drugom djetetu,  da su stvarno napisali zadaće, i opet prepuštam.

Dobro, i tu me jedna prijateljica malo motivira da ih malo prepustim slučaju. I najčešće stvarno ispadne dobro.

A stvarno sam „kontrol frik“. Sad kad to gledam, malo je i smiješno, da mislim da moram provjeriti svaku zadaću. Pa tako stvarno nikada neće biti samostalni. Sada si moj suprug sigurno misli: „A konačno si shvatila!“

Malo je škakljivija situacija u prepuštanju s financijama. Tu te zna uhvatiti malo panika. Priznajem. Najmanje je u mojoj kontroli pa mi valjda zato najteže pada prepuštanje. No, i tu se situacija ponekad razrješava na najneobičnije načine. Stvarno na najneobičnije načine, i to baš onda kada kažem: „Bože, ja ne znam što ću i kako dalje!“

Tada potpuno puštam kontrolu koja mi inače daje sigurnost i sve prepuštam dragom Bogu. Jednostavno prepuštam. Prepuštam, i u glavi imam jednu kratku i prekrasnu molitvicu, koju me naučila grupa jednih mojih krasnih prijateljica, a glasi: „Isuse, misli Ti.“

I ne jednom se dogodilo čudo. Novci su se znali stvoriti iz najneobičnijih izvora.

Izgleda da ova moja sustanarka u meni stvara jedan ogroman spektar emocija. Zbunjuje me, beskrajno ljuti, plaši do besvijesti, rastužuje, ali i nasmijava. A najviše od svega, stalno me nečemu uči. Uči me svemu i svačemu. Od grčevitog preuzimanja kontrole pa do pretjeranog kontroliranja svega i svačega, koji onda neminovno završava onim olakšavajućim, jednostavnim prepuštanjem.

 

Mirjana Krpelnik

FOTO: Unsplash