Ima trenutaka u našem životu kada smo potpuno sigurni u vlastite riječi, koje izgovaramo. O čemu ovisi naša sigurnost izgovorenog? Neka naše da bude da, a ne ne. Poštujemo li time vlastiti integritet ili ulazimo u tuđi? Koliko je moguće u krhkoj ljudskoj naravi biti određen i siguran u izgovoreno?

Međuovisnost različitih interakcija dovodi nas u situacije kada se bojimo reći ne. Odbiti nešto, nekoga… Jer, što se može dogoditi, ako kategorički odbijemo, ono što okolina očekuje, da bude izgovoreno riječju da.

Možda ću dobiti otkaz, možda ću biti napuštena, možda više neću biti prihvaćena, jer sam se beskompromisno suprotstavila, onome što sam sigurna, da ne želim. U tom možda je put gdje se učim živjeti sa svojim odbijanjima i prihvaćanjima.  Uglavnom taj ne, moj ne, bit će najbolja odluka koju sam donijela. Jer, otvara mogućnosti za neka “da” koja nisam ni očekivala, ali se jesam potajno nadala.

Udobnost života uvjetovana je našim odgovorima. Bez obzira na to što donose… a to možemo birati. Koliko god krhko ljudsko znanje bilo, uvijek možemo znati barem što nećemo, ili što nije za “da” u našem životu. Izazov je to za odnose koji našim odgovorima dolaze do harmonije ili urušavanja koncepta, kojeg smo do tog trenutka smatrali održivim.  Neka naš ne bude ne, a naš da neka bude da. Izvrstan filter u kojem ćemo brzo shvatiti kome, gdje i zašto pripadamo. A vele da je potreba za pripadanjem visoko na ljestvici.

Ako nisam u koliziji sa samom sobom, sve ostalo će naći pravu riječ u pravom trenutku.

Želim svima prave riječi u pravom trenutku i odluke koje donose prosperitet i kvalitetne odnose.

Sabrina Pejić

FOTO: Unsplash