Slušam ovih dana puno frustrirajućih komentara oko lektira koje nisu uvrštene u popis dosadašnjih. Nisam književni kritičar niti profesor hrvatskog jezika. Samo kao roditelj pokušavam uvidjeti koji bi bio tome razlog.
Ono što kaže statistika je da prosječan Hrvat malo čita knjige. Neki nijednu godišnje. E sad se onda pitam ako je dijete u školi steklo naviku čitanja, čemu između ostalog služi obvezna lektira, kako onda kad naraste ga ta navika napusti. A u školu ide i obveznik je čitanja lektire barem 12 godina, ako ide u srednju školu. Dakle, negdje je davno zapelo s tom lektirom i čitanjem.
Oni rijetki kojima je to poslastica i za njom često posežu jer sigurno ne uzrokuje pretilost, čitaju i ono obvezno i neobvezno. Ostali uglavnom objave.
Izazov je oduševiti za knjigu bez obzira na popise. Jer normalno postaje beskrajno dosadno. I ne shvaća se kao nešto poželjno jer to se mora.
Znam, isto tako, da klinci pribjegavaju mnogim rješenjima kraćeg puta da izbjegnu čitanje. Pogotovo danas kad ima sažetaka koji nude gotovu ispričanu priču uz minimum uloženog truda. Koja god knjiga bila na popisu ili ne bila uvrštena, uvijek će biti ono što se nekome neće sviđati, bit će dramatično i poražavajuće jer eto baš toga nema, a potrebno je. Ali kome?
Lektira služi da bi u djetetu osvijestila neku novu vrijednost, da bi se prepoznalo u iskustvu, obogatilo rječnik.
Tko može reći osim književnih kritičara i struke što je primjereno. Autonomija učitelja bi tu trebala biti prioritet, i onaj tko poznaje djecu s kojom radi točno zna koja lektira bi bila primjerena baš tom djetetu da zavoli čitanje ili da ga zavoli još više. A to je individualno. Jer je svako dijete drugačije. I stav o čitanju donosi kućnim odgojem za čitanje. U svim ostalim odlukama je predmet ukusa. Kao i jelo.
Ne moramo svi voljeti sushi ili janjetinu. I možemo jesti samo onoliko koliko smo gladni. Lektira i čitanje upravo rade na toj potrebi, ili je potiču, prije svega učiteljem koji ima slobodu odlučivanja i prilagodio je to sitom ili gladnom djetetu.
I velikima i malima želim što više užitka u čitanju obvezne i neobvezne lektire. I dobrih izbora u oboje. I možete se slobodno pojaviti sa anđeoskim krilima kada pročitate i ono neobvezno.?
Sabrina Pejić
FOTO: Alter
