„Nikad neće biti gotov štrajk! Neću!“, odgovara mi moje, milo, malo dijete. Priča je ovo o tome kako su djeca jedva dočekala štrajk. Nažalost, moje dijete nije upalo u generaciju obuhvaćenu reformom školstva. Gradivo koje on uči je preteško, preglomazno i prezahtjevno. Torba koju nosi je preteška. A sve to iz torbe treba do kraja godine završiti u glavi i po mogućnosti ostati i tamo.

Cijena školskog sustava

On je srećom, pametno dijete, pa sve uspije poloviti i pokupiti petice. Ali cijena toga je zaziranje od škole i učenja. Kad morate puno raditi i „bubetati“, a ne učiti kroz zabavu, to je napor. Pogotovo današnjoj djeci, koja su navikla na brzu i laku zabavu kroz videoigre. Nije to problem učitelja, nego sustava koji je previsoko podignuo letvicu i djece koja su danas dekoncentriranija no ikad.

Cijena tako postavljenog sustava je i da će sve zaboraviti. Toga se bojim. Kad se nekog bombardira informacijama, umjesto da se gradivo utvrđuje i ponavlja, posljedica je zaborav.

Ali za to nisu krivi učitelji, kriv je sistem.

U medijima su spominjali nezadovoljnu djecu, međutim moje to nije. Štrajk ga je neizmjerno razveselio.

Razgovor s djetetom

 „To! Cijeli tjedan nema škole!“, veseli se kada je čuo najnovije vijesti.

„A znaš li ti zašto se uopće održava štrajk?“, pitam ga.

„Pa nemam pojma. Hoću samo da nema škole“, odgovara mi.

„Ali znaš da ćeš ti sve to morati nadoknaditi“, nastavljam.

„Učiteljica nam je rekla da nećemo imati subotom škole“, ne da se smesti. 

Pokušavam mu pojasniti: „Ali smanjit’ će vam praznike“

„Neće“, siguran je. 

 „A znaš kaj se rimuje sa štrajk?“, pita me iznenada moj suprug, a njegov otac.

„Ne“, odgovaram zbunjeno.

„Lajk“, dobaci veselo on.

Štrajk je odmor za cijelu obitelj

Već drugi tren, nakon ozbiljnog razgovora kojim sam mu pokušala malo smanjiti entuzijazam da ne doživi poslije razočaranje, dijete razmišlja o tome kako će pozvati prijatelje na igru. A mi? Mi smo sretni što ćemo malo odmoriti od škole i školskih obaveza. 

Štrajk će nam, ako ništa drugo, pomoći da utvrdimo postojeće gradivo. Da pritom i mi malo odahnemo od napornog, svakodnevnog rada s djetetom. Jer, u ovakvom sustavu, djetetu je potrebna pomoć roditelja. Neprekidno guranje, natezanje, natjeravanje da uči, ponavlja i razmišlja svojom glavom.

Iskreno, umorni smo od škole. Štrajk je tako ispao kao neki neplanirani odmor za cijelu obitelj. Jer nama je kao da mi ponovo idemo u školu. Ako ne želiš da ti dijete zaostaje, moraš biti sa svime u toku, i sve znati, sve provjeriti, sve ga ispitati. Stoga, lajk za štrajk.

Iva Kozarac

FOTO: Piron Guillaume/Unsplash