Gotovo svakodnevno zatrpani smo vijestima o nasilju u obitelji, vezama, školi i društvu. No, jeziv događaj u četvrtak ujutro na Pagu duboko je potresao Hrvatsku. Otac, muškarac u dobi od 54 godine, s prvog kata kuće, s visine od šest metara, bacio je svoje četvoro malodobne djece. Djecu u dobi od tri, pet, sedam i osam godina!

Sva djeca će, kako danas doznajemo, preživjeti, ali zasigurno će im ostati teške psihičke traume. Državni vrh zgrožen je i potresen događajem, a ministrica obitelji Nada Murganić se jučer nakon posjeta ozlijeđenoj djeci u Zadru rasplakala pred novinarima.

Poremećene osobe

Cijeli jučerašnji dan odbijala sam uopće misliti o tom događaju, odbijala sam čitati članke i komentirati ih. Previše je strašno. Toliko strašno da bih htjela šutjeti i zaboraviti da se nešto takvo uopće dogodilo, ali to je nešto što se ne smije prešutjeti i o čemu se mora govoriti.

Nema tu racionalnog objašnjenja, niti se takav čin može razumski shvatiti. Taj otac nije bolestan, kako su neki pokušali sugerirati, jer bolesna bi osoba samu sebe bacila kroz prozor. Bolesne osobe su sumanute i nisu u kontaktu s realnošću. Taj neotac, jer otac očito nije bio, je, jednostavno, poremećen.

Poremećene osobe hodaju slobodno oko nas, susrećemo ih u javnom prijevozu, na poslu, u dućanu, na cesti, ali nikome to ne piše na licu i njihova poremećenost često ostane neprepoznata. Osjete je na svojoj koži samo oni najbliži. Nekad na najbrutalnije načine, nekad na suptilan i podmukao način. Prema nekim podacima udio poremećaja ličnosti u općoj populaciji iznosi od 10 do 13 posto. Neki od njih su i roditelji.

Pitam se samo koliko je takvih ljudi oko nas, a da mi toga nismo svjesni? Kolike susrećemo i sa smiješkom pozdravljamo na cesti, ne znajući što im se u glavi kuha? Proziva se sustav, ali kako sustav može uopće prepoznati tako hladne i proračunate osobe, bez imalo osjećaja za druge? Kako se zaštititi od takvih pojedinaca? Kako zaštititi djecu?

Štedi se na psiholozima

Zaista za neke osobe trebalo bi uvesti kaznu doživotnog zatvaranja u neku psihijatrijsku ustanovu zatvorenog tipa. A za društvo bi bilo najbolje da svaka ustanova, posebice one odgojno-obrazovne, ima zaposlenog psihologa, odnosno psihologe, koji lakše mogu prepoznati anomalije u karakteru. I da se s takvim poremećenim ljudima krene raditi prije nego što se zlo dogodi, kada se prepoznaju prvi znaci poremećaja, a to je najčešće u adolescentnoj dobi.

No, na psiholozima naše društvo najčešće štedi. Zato nam se i događa da poremećeni nasilnici slobodno šeću državom. Zato slušamo i gledamo tolika izvješća o nasilju. Kako nema pravne države, događa se da su vrlo brzo i na slobodi, nakon što počine teška, poremećena i brutalna djela koja u javnosti izazivaju jezu. Zato je ovaj čin nešto nad čim se državni vrh ne bi trebao samo zgražati, već bi trebao početi konkretno djelovati. Prije svega, prevencijom, boljom kontrolom socijalnih službi i strožim kaznama.

Jelena Oberman

FOTO: Unsplash