Jesam li prijateljica svome djetetu? Moje bi dijete sigurno odgovorilo negativno. Nedavno mi je priznao da sam stroža od tate. Bum! Ravno u lice. I još dodalo, pozivajući se na svoja prava kako ih je samo ono shvatilo: „Mama, prema djeci se ne smije biti strog!“
Red, rad i disciplina
Kada sam bila mlađa, negdje u pubertetu, zavidjela sam djeci čije su majke bile prijateljice sa svojom djecom i njihovim prijateljima i prijateljicama. Djelovale su mi „cool“, kao prave mame, mama kakva bih ja jednog dana željela biti. No, sad kad sam odrasla, pretvorila sam se u svoju majku. Samo red, rad i disciplina.
Je li to dobro ili loše? Pa mislim da je dobro. U svakom slučaju je prirodno. Majka je majka, a prijateljica je prijateljica. Majka je tu da odgaja i postavi granice, prijatelji su za zabavu. Iako me to ne priječi da se i sada zabavljam sa svojim djetetom.
No, bez obzira na to njegovi prijatelji su uvijek dobrodošli u našem domu. A oni to znaju. Zato nam je kuća uvijek puna. Meni je to dovoljno. U svakom slučaju draže mi je da su mi na oku, a ne na ulici ili negdje drugdje. A i volim biti dio njegova života. Dok još mogu. Gurat ću to dokle god ide.
Mama ili prijateljica?
Vrijeme tako brzo prolazi i uskoro će ući u pubertet. Već sad pokazuje znakove prvog bunta, kako li će to biti tek tada?! Znam da ćemo se svađati i prepirati, ali i to mi se čini normalno. Zato koristim ovo vrijeme dok ga još imam.
A opet ne mogu si priuštiti ne odgajati dijete, ne usaditi mu radne navike i pristojno ponašanje. A to ne ide bez otpora. Neću se na njegove prostote i sitne nestašluke smijuckati kao da sam mu najbolji „frend“, upozorit ću ga. Nagrađujem ga za dobro, kažnjavam za loše. Trpim njegovo loše reagiranje na to, upozoravam ga i usmjeravam.
Jesam li zato manje „cool“? Vjerujem da nisam. Vjerujem je da je biti „cool“, biti na mjestu. Baš onom na kojem trebaš biti, a ne nekom drugom. Biti mama, a ne prijateljica.
Iva Kozarac
FOTO: Sai De Silva/Unsplash
