Muslimani će nas porobiti, silovati nam žene, oteti nam zemlju – histerija je koja se zadnjih dana širi društvenim mrežama. Bio je dovoljan samo jedan mali incident na granici, pa da sve bukne. Protumigrantsko raspoloženje, čini se, potiho je kipjelo ispod površine da bi sada eksplodiralo poput lave nekog neugaslog vulkana. Paranoja, pritom, poprima karikaturalne razmjere. Pitanje je, samo, kada će to preći u konkretna djela.
U pozadini je strah
U pozadini neprijateljstva stoji strah. Strah od drugačijeg. U ovom slučaju muslimana koji masovno bježe s Bliskog istoka, koji je zadnjih godina žarište najrazličitijih razaranja, ratova i sukoba. U njima, na ovaj ili onaj način, sudjeluje upravo “zapadni” čovjek.
Premda je rijetko tko osobno susreo nekog migranta i imao ga prilike upoznati, svi o migrantima imaju svoj unaprijed određen stav. Bolje rečeno predrasude koje, potom, svoju potvrdu dobivaju u različitim poluinformacijama ili dezinformacijama. Rasprava između voditelja Isusovačke službe za izbjeglice Tvrtka Baruna i kolumnista Večernjeg lista Nine Raspudića pokazala je da ljudi masovno staju na stranu onog tko s migrantima, prema vlastitom priznanju, ne samo da nikad nije imao kontakt, nego ne želi u budućnosti stupiti ni u kakav kontakt. Nije li to žalosno? Unaprijed osuditi, donijeti sud, bez da si drugom uopće dao priliku da ti se predstavi. To se u hrvatskom jeziku naziva predrasudom.
Hrvati su isto bili ilegalni migranti
U glavama takvih ljudi migranti s Bliskog istoka su osvajači, iako dolaze bez oružja. Iako smo upravo mi bili ti koji smo prvotno dolazili u njihove zemlje, s oružjem. Iako naša policija stoji na granici i dočekuje ih, s oružjem u rukama. Razumijem da se ljudi boje kulturalnih razlika, da će im netko, zato što je brojniji, nametnuti kulturu i religiju koju ne prihvaćaju. No, činjenica je da nitko ne zagovara politiku otvorenih granica i da se već mjesecima oni koji su ilegalno ušli u zemlju, vraćaju odakle su došli. Zato ne razumijem paranoju koja je nastala. Pogotovo u zemlji migranata i konstantnih migracija, kakva je Hrvatska.
Jedan od argumenata koji se tako u zadnje vrijeme provlači je i da su Hrvati oduvijek emigrirali, ali nikad ilegalno. To je netočna tvrdnja. U razdoblju nakon drugog svjetskog rata, pa sve do 1961. godine, dakle punih 16 godina poraća, emigracija iz Hrvatske, odnosno tadašnje Jugoslavije, bila je ilegalna. Jugoslavija je bila jedina zemlja bivšeg istočnog bloka koja je legalizirala iseljavanje, ali tek 1961. godine. Hrvati su iseljavali zbog režima, ali, još više iz ekonomskih razloga. Masovno su emigrirali mladi muškarci, u naponu snage. Zvuči poznato? Ono što zamjeramo drugima, i sami smo radili.
Brexit i strah od istočnih Europljana
A kako nas doživljavaju drugi? Priča koju sam čula od jedne naše iseljenice iz Londona neće biti nimalo ugodna onima koji vole za sebe misliti da su iznad drugih, i da, za razliku od drugih, imaju ugled u svijetu.
“Bilo je to u vrijeme Brexita. Bila sam na satu španjolskog i moj profesor, Kolumbijac, rekao je kako su Englezi, prije nego što su došli istočni Europljani, mogli bezbrižno ostavljati boce s mlijekom vani, a sada to više ne mogu”, ispričala mi je u jednom dahu. Dodala je da su upravo takvi razlozi bili presudni da Britanci prihvate Brexit. Strah od migranata iz istočne Europe tako je presudio njihovom izlasku iz Europske unije.
Hoćemo li i mi tako nasjesti na lažne vijesti i lažne priče koje se šire, na sijanje straha, predrasuda i mržnje, ili ćemo se odnositi prema migrantima kao ljudima koji, poput nas, samo traže priliku za bolji život, ostaje na svakom pojedincu da razmisli i odgovori sam za sebe. Jer, nije u redu sebe mjeriti jednom mjerom, a druge drugom. Mjera bi za sve trebala biti ista. Pritom nitko nikom ne osporava pravo da odredi tko u njegov dom, ili državu, smije ući, i pod kojim uvijetima, a tko ne.
Jelena Oberman
FOTO: Unsplash
