Ponekad se pitam čemu služi svakodnevnica.
Često dopiru do mene zvukovi i tekstovi u kojima se spominju obilje, gospodarenje te otpadom, te vlastitim financijama, te vlastitim životom, te pametnim ovim ili onim. Ako nije pametno onda je smart… ili auto, ili klupa, ili telefon, ili kanta. Moja percepcija tog pojma uvelike se promijenila otkad se materijalnim stvarima dala bitna osobina, koja je do tog doba bila pripisivana samo nekim ljudima prema određenim postignućima.
Gotovo se ni ne okrenem, a da oko mene nije nešto pametno. Točno više ne znam, ako je suprotna riječ od pametan glup, je li sve ušlo u takvo banaliziranje pameti, da ako me slučajno mikser od Gorenja ne pozdravi kad ga uključim, ili mu metlice ne vrte sinkronizirano, mu pripisujem ljudsku osobinu da je glup.
Čemu pripisivanje ljudskih osobina stvarima koje je napravio čovjek?
Izumi, patenti, otkrića 21.stoljeća rade za dobrobit čovjeka i za čovjeka su stvoreni. Ja, recimo, znam da postoji i pametni kišobran, ali nemam pojma tko ga je napravio. Jer potiče divljenje i obožavanje stvari i potiče kupovinu, koja u potpunosti neutralizira razliku želje i potrebe. I eto tako, okruženi koječime pametnim prestajemo ulagati u odnose, družiti se s ljudima, nemamo vremena, ne divimo se ljudskoj kreativnosti u toj pametnoj stvari, a često je moramo imati samo zbog tog predznaka. Zbog kojeg razloga? Kao nadomjestak vlastitoj gluposti, krizi identiteta, socijalnoj anksioznosti, nametnutim trendovima. Je li to sreća? Je li to bijeg? Postajem li pametniji jer imam pametni auto, klupu, telefon, jesam li bolji čovjek zbog stvari koje posjedujem?
Do sada sam vjerovala da su pametni ljudi oni koji donose dobre odluke, koji imaju socijalne vještine, koji znaju kada treba reći, a kada šutjeti, koji mogu zaključivati točno brže od ostalih i slično… Uopće situacija u kojoj mi je u pojmu pamet, kriterij uspoređivanja stvar u odnosu na ljudsku osobinu, me podsjeća na klanjanje “zlatnoj teladi”, samo što mi za razliku od Izraelaca, nismo na putu u Eldorado.
Jer, pametni su ljudi koji stvaraju bolji i kvalitetniji život, a zahvaljujući tim ljudima mi postajemo više ljudi.
Ako to nije cilj ljudskog stvaranja, onda bilo kakav napredak dugoročno osiromašuje cjelovitu sliku društva, jer uz toliko pametnih stvari čemu ulagati u odnose kao mjerilo uspjeha?
Ja ću se i dalje diviti poput malog djeteta svemu što učim od pametnih ljudi koji stvaraju i grade, bez obzira na ” pametni” uređaj s kojeg pišem ovaj tekst .
Sabrina Pejić
FOTO: Unsplash
