Žene kao da se natječu, koja će više iskritizirati jedna drugu. Kao da si više feminist ako prokažeš onu među nama, koja se ne uklapa u sliku koju je netko drugi, iz tko zna kakvih razloga, za tebe zacrtao. A ta slika uvijek mora biti patnička. Čak i kada si najsretnija u životu. Zašto je prototip feministice uvijek nenašminkana patnica s lošom frizurom? Zar nam netko u našim redovima želi proturiti onu mušku teoriju da se žene sređuju radi muškaraca? Odakle tolika potreba žena koje se ne žele uređivati, da konstantno prokazuju i obezvređuju one dotjerane i nasmiješene među nama? Kome i zašto smeta, ako uživam u svojoj ženstvenosti? Zašto žene mrze druge žene, koje dobro izgledaju? Može li žena koja dobro izgleda, biti feministica? Može li žena koja pozira pred objektivom muškarca, biti feministica, ili bi trebala pozirati isključivo ženi? Može li žena nakon poroda izgledati lijepo i osjećati se sretno?
To su pitanja koje bi si trebale postaviti samoprozvane feministice.
Glumica Keira Knightley još je jedna u nizu javnih osoba, žena, koja se obrušila na vojvotkinju Kate Middleton. Još jedna u nizu onih koje pretjeruju kada kritiziraju Kate, ali posredno i sve druge žene koje se iz rodilišta usude izaći uređene i našminkane. Koje se usude, tako sređene, ponosno stati ispred objektiva fotoaparata. Kada u svom eseju „Slabiji spol“ kaže: „Skrivaj. Samo ti skrivaj našu bol, naša razderana tijela, grudi iz kojih curi mlijeko, podivljale hormone“, Keira ne zna da nije svakome tako. Keira ne zna da je ona imala loše iskustvo, iz tko zna kojih razloga. Zato ne zna da se ne osjećaju sve žene nakon poroda loše. Jer, ako prođu uredno, i sve teče glatko, trudnoća je jedno blaženo stanje, a porod ti je najljepši događaj u životu. Barem je tako meni bilo.
Rađanje djeteta meni nije bilo nikakvo traumatično iskustvo, naprotiv. Bolno je, nestvarno bolno, ali je to jedna bitka u kojoj se boriš na život i smrt, a iz koje izlaziš kao pobjednica ozarena lica. Odmah nakon poroda osjećala sam se prekrasno: osnaženo i sretno. Nema to nikakve veze s očekivanjima društva: preplavi te osjećaj moći, i čuđenja koliko ti tijelo može podnijeti, a koliko si kao osoba psihički jaka, i koliko samo moćna! U trenutku samog rađanja osjećala sam se kao da bi golim rukama, samo svojom snagom, mogla podići kamion. Shvatila sam da nisam slabiji spol, već izuzetno snažan spol, snažniji od muškog. K tome te, nakon rođenja, preplavi onaj osjećaj sudjelovanja u čudu stvaranja novog života, života kojeg voliš svim svojim bićem, i prije nego što se rodio. Preplavi te osjećaj zahvalnosti prema svom onom medicinskom osoblju koje ti je pomagalo na porodu, i osjećaj ljubavi prema suprugu koji je stajao uz tebe.
I ja sam poput vojvotkinje, bilo je to davno prije nego što je vojvotkinja rađala, na izlazu iz bolnice obukla svoju najljepšu odjeću, našminkala se i bila spremna pozirati pred objektivom. Da mi je pri ruci bila frizerka, i da je to moguće u našim rodilištima, imala bih i ja friško isfeniranu kosu. I dijete sam lijepo obukla. Ne za javnost, ne za društvene mreže, nego za svoj privatni album, da imam uspomenu za budućnost, za sebe, za supruga i za dijete. Da imam uspomenu na najvažniji dan u svome životu. Dan kada se nisam osjećala kao rastrgana patnica, već moćna žena sa širokim osmjehom na licu.
Iva Kozarac
FOTO: Unsplash
