Hm… pitati se oko ljudskih nastojanja nikad dovoljno. Barem, ako želiš da mozak radi besprijekorno i nije te napalo nešto u obliku njemačkih naziva dijagnoza. Pitam se što pokreće ljude na angažman.
Naslušala se samo tako intrinzičnih motivacija, zatim postavljanja ciljeva i upravljanja vremenom. Iz iskustva zaključih da uz dužno poštovanje svim teorijama, bez strasti nema apsolutno ničega osim što bi davalo život ičemu. Biljci, čovjeku, odnosu i zajednici. Strast je majka svih uspjeha… paradoksalno tomu i zločina. Ovisno kako usmjeriš želji… u dativu… tipa kome čemu…
Strast
Jedno je svima zajedničko. Nijedna te misao ne može održati živom u onolikoj mjeri koliko ti strast može pružiti kontinuitet. Prepreka je često slobodi osobito ako je usmjerena stvarima i novcu. Ono što mi iz moje percepcije strasti udivljuje je to koliko ti snage može dati… da ustraješ, da nastaviš, da ne prekidaš i da uspiješ. Bezvremenska je kategorija jer ti s njom vječnost postane ovdašnji trenutak… i ne razmišljaš o trajanju. Sve je tada sekunda i ne mjeriš… jer si kompletno uronjen u vlastitost, a ona ti pruža odmak od robovanja – sebi i drugima.
Učmalost
Često srećem ljude, učmale u svojim svakodnevicama, brigama, plaćanju računa, preživljavanju na nekom svom osobnom otoku, sa skakavcima i žoharima koji bez kičme gmižu.
Voljela bih kada bi bilo moguće ubrizgati u te duše makar malo strasti prema onome što nije uobičajeno. Da makar na jedan dan ne moraju ništa osim onog što bi voljeli ili željeli… npr da trgovkinja ne radi nedjeljom, nego onako potpuno bude sa svojom djecom ili može raditi što je veseli, da se omogući svakome da nije nužno raditi jedan posao do mirovine, da je izlazak iz udobnosti nova strast koja ne uključuje strah, i mogla bih nabrajati jako dugo… ali ne prestajem vjerovati u svijet koji pokreće i održava strast kao podvrsta ljubavi na koju nitko nije ravnodušan… kada toliko okusa životu daje….
Želim vam puno strastvenih trenutaka koji vas pokreću i brišu pojmove o vremenu.
Sabrina Pejić
FOTO: Ahmad Odeh/Unsplash
