Bliži se Božić, blagdan koji u ljudima budi sve najbolje, pa je tako i grupa entuzijasta iz Facebook grupe “Zaprešić bez cenzure” ovih dana pokrenula humanitarnu akciju pod nazivom „Svi zajedno za Bahu“. Akcija je zamišljena kao humanitarna večer na kojoj će se skupljati novčani prilozi za njihovog sugrađanina, Zaprešćanina Zvonka Bešlića Bahu. Održat će se ove subote s početkom u 21 sat u kultnom zaprešićkom kafiću „SchlafRock“. Večer u tom vintage caffe baru, koji se nalazi u sklopu Pučkog otvorenog učilišta, zamišljena je tako da svatko u kutiju da koliko može i da se ljudi usput podruže uz domaće i strane hitove 70-ih i 80-ih godina.
Svi za Bahu
Zvonko Bešlić zvan Baha je legendarni redar iz nekadašnjih klubova Čin Čin i Paradiso u blizini Zaprešića. Baha ih je, ističu, kao klince uvijek pazio i štitio i svima je ostao u dobrom sjećanju. Legendu jedne generacije mladih, sada odraslih i obiteljskih ljudi, prije pet godina je pogodila teška bolest. Doživio je moždani udar nakon kojeg više ne može raditi, zbog čega se našao u nezavidnoj financijskoj situaciji.
S Bahom smo se susreli u zaprešićkom kafiću „Noa“. I vlasnik „Noe“, kaže nam, često mu pomaže. Dok smo prolazili pokraj šanka do naših mjesta, jedan gost kafića ga je pozdravio i u ruke mu tutnuo 200 kuna.
„Popio sam dva normabela da se ne rasplačem, da ne budem preemotivan“, otkriva nam na samom početku razgovora.
Ljudi mu, priča, pomažu otkada je izašao iz bolnice. Živi od pomoći prijatelja i mlađih ljudi koji ga se sjećaju kao njihovog zaštitnika. Ali, to nije rješenje. Volio bi kada bi to sustav riješio, ne samo zbog njega, nego i zbog drugih ljudi koji su se našli u istoj ili sličnoj situaciji.
Najteže mu pada to što zbog bolesti ne može raditi.
„Moj moždani je bio takav da sam jedva ostao živ. Sruši ti se svijet. Sve što sam ja postigao s oporavkom od bolesti sam zadovoljan, ali me ubija ovaj drugi dio, to što moram živjeti od pomoći drugih“, kaže. Priča kako je počeo rano raditi i kako je u životu naučio puno raditi, ali i zaraditi.
No, zbog bolesti je bio primoran otići u prijevremenu mirovinu. Njegova mirovina danas iznosi 1940 kuna. Kako živi kao podstanar, režije sa stanarinom ga mjesečno koštaju 1460 kuna. Uz to ima i ovrhu za telefon od 400 kuna mjesečno. Tako da mu od mirovine mjesečno za život ostane svega 80 kuna.
„Ne pijem i ne pušim, pa sam tu sigurno ušparao najmanje hiljadu kuna“, ističe.
„Takvih“ ima puno
Tražio je pomoć i od Centra za socijalnu skrb, no ima pravo na pomoć od svega 2500 kuna godišnje. Preko socijalne službe je svojedobno imao 500 kuna invalidnine mjesečno, no 2017. godine ju je zbog promjene zakona, prestao dobivati. Sada mora čekati komisiju na koju ima pravo tek 2020. godine. Čeka i rješenje tužbe koju je podigao protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kako bi mogao dobiti naknadu za invaliditet od 500 kuna mjesečno. Prvi put su mu je, priča, odbili, pod obrazloženjem da je invaliditet stekao zbog bolesti, a nije se rodio s njim. Digao je još jednu tužbu, jer mu izračun prijevremene mirovine nije jasan. Od pravne borbe sa sustavom ne namjerava odustati.
U Centru za socijalnu skrb savjetovali su ga da se obrati općini za pokriće troškova stanovanja. No, tu je naišao na nepremostiv administrativni problem. U Gradu Zaprešiću gdje živi kao podstanar ima prijavljeno boravište. U općini Brdovec gdje ima prijavljeno prebivalište ne može živjeti jer na adresi na kojoj je prijavljen nema uvjete za život. Od Zaprešića ne može dobiti pomoć jer tamo nema prijavljeno prebivalište. Brdovec mu pomoć za režije ne da, jer mu je boravište prijavljeno u Zaprešiću. U pet godina je od općine dobio svega 1000 kuna. „Ne znam zašto se jednostavno oni u Brdovcu i Zaprešiću nisu dogovorili“, kaže, te dodaje: „Mi nismo socijalna država niti malo.“
Posjetio je i načelnika općine Brdovec osobno. Zgrozio ga je odgovor koji je dobio od načelnika Alena Prelca, ujedno i SDP-ovog saborskog zastupnika:
„Došao sam na službeni razgovor kod njega. „Gospodine Prelec, vaša dobrota, vaša funkcija, jel vi meni možete pomoć…“, ja sam počeo govorit, nisam rekao ni do kraja, on se impozantno i bahato digne: „Baha (ja nisam Baha za njega taj moment, ja sam Zvonko Bešlić, a on je gospodin Prelec), ja ti tu niš ne mogu, takvih ima puno!“ Zlato drago, te riječi su mi se usjekle. Što znači takvih?!“
Jelena Oberman
FOTO: Robert Oberman, Alter