Ali zašto, stihovi više nisu romantični?

Ali zašto, ljubavi nema još više?

Temu mi dala moja prijateljica pa se i ja pitam: gdje su nestali vjerni psi?

Jel’ više volimo da nam dodirne koljena ili da nas zagrli? Zašto me moj muškarac više ne budi mirisom toplog mlijeka, već donosi kavu u termosici da ju popijem na putu do posla ili mi ju usput u Costi kupi. Što znači predati se do kraja? Pa jel’ se to samo na seks i tijelo odnosi ili budi moj do kraja života? Svi koji uspiju biti bolji, čestitam im od srca. Vidim sve i predosjećam sve pa i to voliš li me jako ili dovoljno ili labavo. I ja bih tebe grlila stalno, znaš li to, a ne radim to često. Isto se pitam zašto? Jel’ zbog tebe ili zbog mene? 

Jesmo li dobile što smo željele?

Moja prijateljica je od osnovne škole vodila svakodnevno dnevnik i tako puno godina sve dok se nije udala i te dnevnike spremila kod bake na tavanu. A onda, jednog dana sazna da joj baka sve te bilježnice bacila jer nije mislila da su važne. A važne su, jer sad u ovim svojim četrdesetim znali bi otkriti u njima sve odgovore koje je jedna iskrena djevojčica pisala. A znamo sve mi o čemu smo maštale i što smo htjele od ljubavi. Jesmo li dobile što smo željele ili su se te želje s godinama razrijedile? 

Znam, mi bi bijelog goluba i princa na bijelom konju i još nek je muškarčina i junačina. Dok bi mi bile malo u bijeloj haljini, malo u crvenoj, malo u kratkoj crnoj. Mi smo njima toplina i ljepota a oni nama toplina i hrabrost. Eto nema puno razlike, jel? Mi ih puno analiziramo dok uistinu oni sebe puno ne mijenjaju. Slušajte njihova mišljenja, to su stvarno njihova mišljenja i to su oni.  Kakve ih upoznamo takvi ostaju do kraja. Nemojte varati sebe i očekivati od njega da bude romantičar ako to nije bio u početku, neće ni kasnije. E pa sad jesmo li odabrali pustolovne romantičare ili sigurne usidjelice, to je i do nas. Gentleman top ili flop? Iako mi žene stalno nešto očekujemo. Koliko smo si vrijedni uopće jedni drugome? Oči nježno sklapamo svaki dani i opet ih ujutro nježno otvorimo. Te nježnosti nam treba svaki dan, ne ono ponekad, svaki dan nam treba… život je kratak, kao dan. 

Gdje su gentlemeni nestali?

Stihovi kažu: Oj diko, majstore, ne daj da život prođe. Tako lako prestajemo, tako lako gasimo vatru. Moj dilbere, moj faco, moj frajeru, moj lolo i bekrijo, moj mangupe… dužni smo to svojoj mladosti. Kako se zove putovanje koje te u srce pogodi? Romantika je odgovor. I opet se pitam gdje su nam gentlemeni nestali? Ja sam valjda zadnja generacija kojoj su dečki fićukali pod prozorom. Neki su me čak tako i budili, i to je za mene bila romantika. Nisu mobiteli romantika. Nekada smo znali dugo u parku sjediti na klupama i pričati i pričati, sami nas dvoje. Odlazak na misu nedjeljnu sa dečkom mi je isto bilo romantika. Zašto nestade taj svijet? Jel stid i sramota postade jača strana svega?

Nekada gentlemeni maniri, gentlemeni intelektualne profinjenosti, ljubaznosti danas su postali igrači karaktera. Scarlett u Prohujalo s vihorom, izjavljuje “Ti nisi gentleman” – kada se zbog nedostatka manira i poštovanja prema njoj osjeća uvrijeđeno. Povedimo se nekada za filmovima, neće nam naškoditi. Zapravo nema tu puno mudrosti. Ili jesi gentleman romantičar ili nisi. Radim u veoma elitnom hotelu i engleskih gentlemena na sve strane. Nemojte misliti da su gentlemeni izumrli, nisu! Ali nemojte ni misliti kako je sve u novcu, nije, u srcu je. 

Muževi

Promatram ja tako muževe mojih prijateljica pa i svog ja promatram i pitam se, jesu li romantični? Jesu li uobičajeni, jesu li svestrani, jel’ imaju 20 godina iskustva, jesu li klasični, jesu li moderni? Ma nisu niti jedno od tog. Oni su samo muževi! Eto ja se pitam, zašto nisu i sve ono što ide oko toga, zašto nisu jednostavno SVE. Jer jedno drugome bi trebali biti sve. Prije su muškarci bili ratnici i romantičari ili su bili teški radnici i romantičari. Moj djed nije imao novaca za kupiti vjenčani prsten već je bio maštovit i napravio ga sam od novčića. Pravio ga je, pripremao i polirao dugo u svojoj radioni. Baka je bila ponosna na njega i na svoj vjenčani prsten koji je imao priču, njihovu romantičnu priču. 

Strastveni provokatori na Facebooku

Danas muškarci imaju previše vremena pa su tako neki strastveni motoristi, strastveni ribiči, strastveni provokatori na nečijem Facebook profilu, strastveni sportaši, strastveni cugaši, tattoo gentlemani, happy gentlemani. Danas kada imaju više vremena su manje romantični. Samo na kratko zagrle svoju ženu i poklone joj cvijeće za rođendan i to je sva romantika… to uopće nije romantika. Jednom sam od svog muža vratila buket cvijeća pri dostavi od cvjećarnice koja me blijedo gledala jer buket nisam htjela uzeti. Tada sam mu rekla: prošlo je milijardu godina a vi muškarci još koristite istu foru. E pa mili moji, kad ste zadnji puta odveli svoju damu na jedan strastveni ples, na jednu strastvenu avanturu samo za vas dvoje, kad ste joj zadnji puta poklonili ono što uistinu želi, kad ste se zadnji puta žrtvovali zbog nje, kada je vaš romantičarski duh trajao više od trenutka, čak nekoliko dana, kada si zadnji puta učinio nešto ekstravagantno i tvoja draga kaže wau, uostalom kad ste zadnji puta učinili nešto samo za vas dvoje? Ne morate biti savršeni, ali brate mili!?

Srećo moja

Gentlemeni moraju pokazati muževniju hrabrost i kao što narodna poslovica kaže, tu i tamo podnijeti veće jedro nego što njegov čamac može izdržati. I još bih ja nešto dodala, on mora držati do svog ugleda isto kao i do ugleda svoje žene, to je neodvojivo. 

Kad mi kažeš: srećo moja – to ti je meni kao da si mi dao svijet i zato nemoj prestati to govoriti… da ne bi bilo kasno za sve. Kaže moja Alka, dvadesetogodišnjakinja: u što se ovaj svijet pretvara? I eto odgovora, svi se pretvaramo.  

Autor: Sabina Kolarić Tomičić

Photo by Helena Lopes