Kažu da je blagost jedna od lijepih vrlina koja meni baš nije prirođena, kao ni strpljenje pa onda dan po dan pokušavam u ovom ludom vremenu kao i poraditi na tome. Ne ide me baš. Osim ponekad. Zamišljam Isusa koji se rodio za mene. I darovao mi sebe. I svetu obitelj. O Bože, da mi je biti kao Marija barem nekoliko sati u danu!

Gledajući ovako iz današnje perspektive žena koja je blaga, strpljiva i ne govori baš puno. Ne histerizira oko gužve i udobnosti. Strpljivo čeka rješenje. Jer zna koga čeka i nosi pod srcem. Vjerom je sigurna u plan. Nosi ljubav i ne razmišlja o prikladnom mjestu za donijeti ju na ovaj svijet. Jer za donijeti ljubav nema neprikladnog mjesta i vremena. I vrijeme i prostor su na njenoj strani. Osobito one koje ne očekuje uzvrat. Nego se dariva. U poslušnosti djevojke koja ne postavlja hrpetine pitanja, koja ne odgađa, koja riskira ostati sama, jer prihvaća iako ne razumije, šuti i strpljivo čeka. Ne traži udobnost ni vlastiti komfor. Daruje svojom prisutnošću i svakoga od nas. U iščekivanju donosi radost onima oko sebe.

Pitam se koliko sam spremna učiti od darovane prisutnosti Onoga čije rođenje zadovoljava sve što mi je u deficitu. Ako vjerujem. A želja je nekad najviše što imam. Želim prihvatiti dar. Marijine poslušnosti i vjere. I njene autentičnosti i ravnoteže u riječima i djelima. U kojoj je pobijeđen strah, sumnja, nesigurnost, i svi planirani i neplanirani rizici. Od klasičnog ljudskog pitanja i straha od promjene… kako će to biti. U tom pitanju je vjerom odgovorila na svako ljudsko i žensko pitanje. Hvala ti, Marijo majko. Jer ovaj Božić želim živjeti darovanu prisutnost.

Neka nam svima Božić bude sretan!

Sabrina Pejić

FOTO: Unsplash