Ministrica je autom pregazila desetogodišnju djevojčicu u Vinkovcima, vrištalo je iz naslova sa svih portala protekloga vikenda. Detalj koji je meni zapeo za oko su policijske tvrdnje da je djevojčica neoprezno prelazila cestu izvan obilježenog pješačkog prijelaza. Ono što je zanimljivo u cijeloj toj priči je da ga u cijeloj toj ulici uopće nema, a iz policijskog priopćenja ispada kao da je dijete krivo jer je prekršilo neko prometno pravilo, a ne da vozačica nije pazila.
Nedavno sam čitala kako je provedeno istraživanje u kojem se došlo do zaključka kako djeca do 14 godine nisu u stanju bez problema prijeći cestu jer ne mogu pravilno procijeniti brzinu kretanja vozila. No, takva istraživanja kod nas, čini mi se, svi zanemaruju i olako shvaćaju.
Ni u cijeloj našoj ulici nema obilježenog pješačkog prijelaza, odnosno zebre. Svakoga dana ipak šaljem dijete u školu, i svakoga dana strepim. Strepim jer gledam kako našom ulicom jure razno razna vozila, od motora preko automobila do kamiona, ne mareći nimalo za pješake koju tu cestu moraju prijeći. Neki jure kao da nisu svjesni da ovuda prolaze i mala djeca, još nespretna u snalaženju u prometu.
Zapravo, cijeli je promet prilagođen vozačima. Nemali broj puta užasnulo me koliko njih ne staje na zebri, i koliko ih zbog takve obijesne vožnje ostane nekažnjeno. Koliko vozača u naseljenom mjestu vozi iznad 40, pa usprkos kamerama, koje tu i tamo postave, prođu bez ikakve kazne. Kao da je to samo tek tako i kao da se nesreća, kakva se dogodila djevojčici iz Vinkovaca, ili još teža, ne može dogoditi svakome, svugdje i u jednoj sekundi.
Već sam pisala o mojim strahovima vezanim za puštanje djeteta samog u školu. Usprkos strahu dijete ipak puštam jer društvo, a i ono samo, na tome inzistira. No, kako dolazi toplije vrijeme, moj strah će samo rasti. Djeca će osim pješice na cestu izaći i na biciklima i rolama, a to je ujedno i vrijeme divljanja na motorima. Kako je moja ulica duga i ravna i bez ležećih policajaca, neki motoristi ju doživljavaju kao stazu za utrke. U svojoj sebičnoj trci za adrenalinom ne vide da osim samih sebe, ugrožavaju i djecu.
Voljela bih stoga kada bi se ova nesreća u kojoj je sudjelovala ministrica, umjesto povoda za njenu smjenu iskoristila za apel javnosti da svi malo više pripazimo na pješake u prometu, pogotovo onu najranjiviju skupinu – našu djecu.
Iva Kozarac
FOTO: Alter