Nova književna tribina u Zagrebu pod nazivom „Riječ na riječ“ krenula je ove srijede u Spunku u zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Tribinu koja će se održavati svake srijede od 20 sati moderiraju Zorica Krističević Avdagić i Barbara Baždarić.

Gost prve večeri bio je Tin Lemac s kojim su moderatorice razgovarale o dvije njegove knjige: „U ime autora“, uvodno izlaganje temeljnih pretpostavki za teoriju i stil ispovjedne lirike i neobičan, poliperspektivan rukopis „Bubnjar“, zbirka poezije koja to i jest i nije.

Tin Lemac

Tin Lemac rođen je 6. siječnja 1983. godine u Zagrebu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na području stilistike lirskog teksta. Nezavisni je istraživač u području književne znanosti, član recenzentskog odbora znanstvenih časopisa ATHENS JOURNAL OF FILOLOGY i US CHINA FOREIGN LANGUAGE i Međunarodne stilističke komisije Međunarodnog komiteta slavista. Područje njegova znanstvenog bavljenja književnošću obuhvaća područje poetike i stilistike suvremenog hrvatskog pjesništva te stilističke aksiologije lirskog teksta. Njegov kritički rad vezan je za recentne zbirke poezije i teorijske studije suvremenih hrvatskih autora.

Objavio je knjigu „Autorsko, povijesno, mitsko“ (pjesnički diskurz Vesne Parun – teorija i interpretacija) (Biakova, 2015.),  „Poetičke simetrije u pjesništvu Josipa Pupačića“ (Biakova 2017), „Stil pjesništva Anke Žagar“ (Biakova 2018.),  „U ime autora“(Biakova 2019.), zbirku poezije „Bubnjar“ (Biakova 2020.), , zatim stotinjak znanstvenih, kritičkih i stručnih tekstova u relevantnoj tuzemnoj i inozemnoj periodici (Umjetnost riječi, Fluminensia, Croatica et Slavica Iadertina, Nova Croatica, Riječi, Zadarska smotra). Sudjelovao je na brojnim simpozijima u zemlji i inozemstvu i napisao pogovore pjesničkim zbirkama nekim afirmiranim i manje afirmiranim autoricama i autorima iz Hrvatske i regije. Član je Društva hrvatskih književnika – DHK, Matice hrvatske i Hrvatskog filološkog društva. Urednik je književnog časopisa Republika.

Gost večeri i njegove riječi

Kako je nastajala knjiga „U ime autora“?

Knjiga je nastajala još u fusnotama istraživanja i pisanja moje prve knjige, monografske studije o Vesni Parun. Kako nam je svima poznata njena ljubavna lirika, veći dio te lirike ispovjednog je tipa. Negdje u isto vrijeme morao sam pogovoriti zbirku svog dragog kolege, inače sjajnog srpskog pjesnika, Dejana Đorđevića „Budim se da bih te voleo“, knjige sastavljene od jedne pjesme prevedene na više jezika. U njoj se formiralo pitanje subjekta kao nosivog djela. Nakon toga, da bi se uopće iskristalizirale teorijske spoznaje, trebalo je proučavati liriku nekih ispovjednih autora. Među njima je i naš slavni Josip Pupačić (mislim na raniju fazu), tako da je uslijedila još jedna knjiga.

Težak i dugačak put iz rada na autorskim poetikama do iznjedrenja nekih teorijskih zadanosti. Ispovjednu liriku vidim kao vrlo otvoren lirski sustav. Lirski je subjekt najbliži autoru, progovara iz svoje emocije, što se očituje u nekom tonu, a pri tom projicira biografske danosti u vlastiti lirski govor. To je najjednostavnije kako se može popularno skicirati osnovna teza. Javili su mi se do sad neki čitatelji, inače kritičari, sveučilišni profesori, kažu da je knjiga prilično složena jer je gusto pisana, treba je čitati polako iako ima stotinjak stranica… Kada je pogledam s distancom, ne znam bih li je sam mogao čitati … (smijeh)

Što je za tebe „Bubnjar“ u jeziku i u značenju?

„Bubnjar“ je moj pjesnički početak, poema ili velika pjesma, odredit će kritičari. Rekao bih da je to velika pjesma, rascjepkana na dijelove. Inspiracija dolazi iz semantičkog konkretizma na kojem sam ja rastao baveći se poezijom Anke Žagar u doktoratu, ali i mog iščašenja vlastite kritičarsko-teoretičarske pozicije kako bih uplovio u liriku i pronašao svoj glas. Zajedno sa zbirkom koja sljedeća izlazi („Stavak o jednoj maloj kritici“) čini upravo integralni dio toga. Opet naglašavam otvorenost čitanja; netko će to čitati kao zafrkanciju, netko kao složenu igru, netko kao traženje teorijskih referenci, netko interpretaciju svakog komadića u složenim znakovnim mrežama… dopušteno je sve: od naivnog do visokoparnog…

Što predstavlja praznina u „Bubnjaru“?

Praznina u „Bubnjaru“ na kompozicijskoj razini predstavlja prazninu u značenju, dohvaćanju značenjskog procesa, pitanju odnosa autora i subjekta.

Što možeš reći o emocionalnoj intervenciji u „Bubnjaru“?

Emocionalna intervencija? To mi je drago, da je prepoznato… U biti, riječ je o autorskoj intervenciji gdje se u jednom trenu impersonalna perspektiva mijenja za personalnu i autor polako odustaje pred vagonima značenja koji prijete kako će ga zgnječiti. S obzirom da je prošlo pet godina od tog teksta nisam siguran može li se on bez toga završiti. U smislu, možemo li samo nizati i nizati asocijacije i u maniri postmoderne reći: Pa nema kraja… Bilo bi to neuvjerljivo… Poslužit ću se stihovima iz „Bubnjara“: „Kritičari, oštrite sablje, postavljajte križaljke o tome…“

Iz neobjavljene zbirke „Naseobine“

Pokisao

Od nutarnje kiše

sanjam nabujali mir.

Drhte grane svete breze,

dok češljam nebo

narančastih leptira.

Riječ odsutnog pjesnika: Marko Brekalo

Marko Brekalo rođen je 1964. godine. Piše od 2012. godine. Prevođen je na talijanski i engleski jezik. Svoju poeziju objavljuje na društvenim mrežama. Prisutan je na globalnoj sceni putem servisa Amazon i Youtube. Izdao je sedam zbirki poezije: „U potrazi“, „Bezidejna“, „Jednodnevnice“, „Slatkiši“, „Najdragiji“, „Dvojbe“, te „Poezija trenutka“.

Jednodnevnice

vraćam ti to tvoje pero 

nosio sam ga u džepu sakoa 

s unutrašnje strane 

nije ono za mene 

sramio bih se da sam pisao njime 

tako nešto ide uz ljude tvoga kova 

ja sam onaj koji na ledu piše 

nisam zanimljiv kroničarima 

volim svoju anonimnost i spokoj 

ne prljam okoliš trajnicama riječi 

jednodnevnice imaju certifikat razgradnje

Baader-Meinhof, Kinezi i Vegeta 

jutro stiže na poluprazne ulice 

hladnoća prodire u kuće 

prosjak na ulici pali cigaretu 

prsti mu promrzli 

nije dugo osjetio toplinu 

živi život od danas do sutra 

svega svjestan i sretan 

zna da nikome nije dužan 

ne mora plaćati režije 

ne mora hraniti bližnje 

nema nikoga 

nikome nije bitan 

ni pas se neće pomokriti na njega 

i to je život 

i to je u redu 

primajući milostinju od prolaznika 

osjeća zebnju 

oni u njemu vide sebe 

nije uvijek bilo tako 

donedavno imao je posao 

i lijepu ženu 

prijatelji su ga zaboravili 

kada ga sretnu okreću glavu

i to je u redu 

i to je život 

ljudi se druže sa sebi sličnima 

svi imaju gomilu problema 

globalizacija je učinila svoje 

proizvodnja je odselila drugdje 

većina je izgubila ideale 

Baader-Meinhof i Crvene brigade 

tko se njih još sjeća 

Castro je sada star čovjek 

sve je otišlo u kurac 

i to je u redu 

i to je život 

ali kada Kinezi bace štapiće 

i počnu jesti žlicom

nastat će kaos 

Podravka će svu Vegetu izvoziti u Kinu

Osama 

Sjedio sam u parku. 

Oko mene bilo je mirno. 

U meni nije bilo ničega: 

ni ljubavi, ni mržnje, 

ni sjete, ni tuge. 

Bio sam prazan, 

bez i jedne misli, 

sam sa sobom. 

Gledao sam u daljinu. 

Nisam vidio ništa. 

Tišina je sjela desno kraj mene. 

Prebacio sam nogu preko noge 

i uživao u svojoj polovici klupe.

I bi riječ

Žiri u sastavu Tin Lemac, Barbara Baždarić i Zorica Krističević Avdagić najboljom pročitanom pjesmom proglasio je stihove Antonije Vlahović:

Aritmetika

ocvalom muškarcu ljupka stasa

prišao je muškarac krupnijega stasa

a njima dvojici žena nesvjesna 

koga su muškarci prvo uočili

ljubavni trokut trajao je kratko i eksplozivno

da bi se kasnije pretvorio u četverokut peterokut 

enterokut koji je naposljetku prešao 

u brigu prema čovječanstvu

i ljubav zamijenio geometrijskim oblicima

Antonija Vlahović rođena je 1975. Godine. Profesorica je hrvatske kulture i sociologije. Radi kao nastavnica (mentor) hrvatskog jezika u srednjoj školi gdje vodi literarnu i dramsku grupu. Mentorica je učenicima na državnoj razini Smotre LiDraNo u literarnom, pojedinačnom i skupnom scenskom izrazu. Neke izvedbe: „Rehabilitacija“ , 2013, na temelju Harmsovih tekstova, „Balade Petrice Kerempuha“, 2014, recital, „Julija“, 2015, predstava popraćena filmom i glazbom, tekst u suradnji s učenicima, „Pokret(ač)“,2016, neverbalni teatar, „Istočni grijeh ili Spoznaja dobra i zla“, 2017, radioigra, „Harmsov tekst, 1“, 2020, tekst u suradnji s učenicima. Objavila zbirku pjesama „Antonijalogija“ (2008, vlastita naklada)

Iskorak

Izvršen je slučajni odabir jednog od mnogih autora  koji su nastupili s predstavljanjem svojih stihova. Izvučena je Rea Kurtović, rođena 2000. godine i njena pjesma „Do naših dvora“:

Do naših dvora

Polako, ali sigurno

Uspinjala sam se na visoke kule tvojih odaja

Mahnito sam tražila pristup

Bilo kakav prozor

Bilo kakva vrata

Tražila sam put oko prošlosti i njenih izdaja

Polako, ali sigurno

Zabijala sam nokte u zidina oštro kamenje

Svom snagom sam se uzdizala

Do oblaka

Do nebesa

Sfingi sam na ulazu predala čitavo znanje

Polako, ali sigurno

Stigla sam na purpurno svitanje zore

Došla sam do neba

A sada ćemo

Sada ćemo skupa

Još više, još brže, graditi vlastite dvore

Najava

Gost iduće tribine u srijedu 23.09.2020. je Darija Žilić rođena 1972. u Zagrebu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest/komparativna književnost). Piše poeziju, kritiku i esejistiku, dugogodišnja voditeljica programa „Mama čita“ u Multimedijalnom institutu u Zagrebu. Riječ je o programu u kojem su sudjelovali brojni pisci i aktivisti iz tzv. regije.

Objavljivala eseje i kritičke prikaze o suvremenoj poeziji, teoriji i aktivizmu u časopisima, 

te brojne intervjue (Zarez, Treća, Kruh i ruže, Balcanis, Feral Tribune, Vijenac, Književna republika, Europski glasnik, Filozofska istraživanja, Riječi, Forum, Nova Istra, Tema, Poezija, e novine, Kolo, Europski glasnik, na Kulturpunktu hr., časopis Agon…). 

Stalna suradnica na Trećem programu Hrvatskog radija, u emisiji Lica okolice i u Bibliovizoru. Surađivala na projektu Školske knjige Leksikon hrvatske književnosti – djela.

Bila je jedna od urednica u časopisu Tema. 

Voditeljica tribine Dekonstrukcije u Hrvatskom društvu pisaca, književne tribine u Gradskoj knjižnici Velika Gorica, a bila je i urednica književne tribine Klubu umjetnika na Sušaku u Rijeci. Članica je kulturnog vijeća u gradu Velika Gorica.

Prijevodi suvremene američke, slovenske, turske, britanske i arapske poezije objavljeni su joj na Trećem programu Hrvatskog radija, te u časopisima Tema, Književna republika i Riječi. 

Pjesme su joj prevođene na talijanski, slovenski, slovački i engleski jezik. Objavljene u časopisu Consuequence i Sententia u SAD-u, u knjizi „Voci di donne della ex Jugoslavia“ (prijevod Bojane Bratić) (Akkuaria, Catania, 2010.), te u zborniku „2010 L annuario mondiale della poesia“(uredio Fausto Ciompi). Zastupljena je prilogom o ženskoj pjesničkoj sceni u Hrvatskoj u publicističkoj knjizi „A megaphone: editors Juliane Spahr i Stephanie Young), Chainlinks, 2011. Zastupljena je u antologiji hrvatskog pjesništva „Surfacing“, koja je objavljena nedavno u izdanju Harbor Mountain Pressa.

Objavila:

– Grudi i jagode, pjesme, AGM, Zagreb 2005.

– Pisati mlijekom, zbirka ogleda o suvremenom pjesništvu, Altagama, Zagreb 2008.

– Grudi i jagode, pjesme www.elektronickeknjige.com 2009.

– Pleši, Modesty, pleši; poezija; Algoritam, Zagreb, 2010.

– Muza izvan geta; ogledi o suvremenoj književnosti; Biakova, Zagreb, 2010. 

– Paralelni vrtovi; intervjui s piscima, znanstvenicima i aktivistima

iz Hrvatske i regije; Shura publikacije, Opatija 2011.

– Nomadi i hibridi, ogledi o književnosti i filmu, Biakova, Zagreb, 2011. 

– Tropizmi, ogledi o pjesničkim knjigama, Meandarmedia, Zagreb, 2011.

– Omara, kratka proza; Biakova, Zagreb, 2012.- uvrštena u polufinale regionalne nagrade Jutarnjeg lista

– Tropizmi 2, ogledi o poeziji i prozi, Litteris, Zagreb, 2013.

– Klavžar- kratka proza, Biakova, Zagreb, 2013.

Nagrade:

– Nagrada Julije Benešić za književnu kritiku (za knjigu „Muza izvan geta“, kao najbolje književno-kritičko ostvarenje u 2010. godini)

– Nagrada Kiklop za pjesničku zbirku godine 2011. 

(za zbirku „Pleši, Modesty, pleši“)

Sudjelovala na književnim festivalima u Francuskoj, SAD-u, Bugarskoj, Turskoj, te u zemljama tzv. regije. Dobitnica novinarske stipendije NRW Kultursekretariata iz Wuppertala i jednomjesečne stipendije „Absolute modern“ u Skopju. Organizatori su bili Goten Publishing i Traduki mreža.  

Zorica Krističević Avdagić