Sve nešto čitam i gledam kako bih se trebala osjećati. Ne daj ti Bože reći da nisi dobro. Ne kužim dio u kojem se umjetno po nekim clickbait naslovima želi stvoriti dobro raspoloženje. To je došlo do mjere da čovjek ako se ne osjeća dobro, dobije lažni osjećaj krivnje jer je loše. Zašto nije prihvatljivo reći danas nisam dobro?
Najveći umjetni organizam, virtualni, su rješenja koja se nude pod imperativom sreće, bez ikakvog osvješćivanja onoga što se stvarno događa.
Imati formulu za sreću je toliko zatupljujuće da uvjeti tipa radi ovo radi ono i to će biti to, isprazni i osiromaši čovjeka više nego ikakav drugi osobni ili financijski bankrot, stečaj ili ovrha.
Ako želiš biti sretan, učini ovo…ako želiš privući obilje, učini ono. Ma ljudi moji da to funkcionira živjeli bi u raju. Život nije matematika ni formula, a ni službena medicina. Nego vjerojatnost. I nada. I misli usmjerene boljitku. A ne uvjetovanost šprancama.
Ne znam otkud tolika poplava motivacijskih govornika, životnih gurua, tapkanja i metoda koje moraš platiti da bi bio sretan, zdrav, bogat i uspješan. Ne želim ulaziti u ničiju osobnost i svjetonazore, ali ono čime smo zasipani svakodnevno je stvarno poražavajuće za ljudski mozak i logiku, koji nije doduše još uvijek dovoljno istražen. Ali ako meni treba guru da bi bila sretna i vesela, onda fuckaj ti taj život. Kao da uzimaš štap sa obje zdrave ruke i noge. Nešto tu ne štima. Ili sa glavom ili srcem. U državi sa 85 posto katolika. Osim navedenog trebamo i zakon da se ne radi nedjeljom. Paradoksistan – dobrodošli u Hrvatsku.
Sabrina Pejić
FOTO: Unsplash
