Ove godine još nisam raskitila bor. Zvuči tako subverzivno. Neraskititi bor prije „srpskog“ Božića (znam da nije bor nego jelka), zvuči kao najveća revolucija koju hrvatski građani mogu učiniti. Raskititi bor izgleda kao mala osveta za sve zločine učinjene u Domovinskom ratu. Raskićivanje bora prije „srpskog“ Božića možda je i najveći dokaz da ljudi nisu ni zaboravili, niti oprostili.
Nisam ni ja oprostila, ali svejedno ne raskićujem bor. Nema to veze s nekom mojom privatnom revolucijom prema susjedima koji raskićuju i pompozno izbacuju borove na Sveta tri kralja, a koji su u većini.
Iako, moram priznati da mi dođe onako drago pri srcu kada ne raskitim, i kada bor iz kuće izbacim kasnije. Zbog susjeda. Sa svojim otporom opraštanju idu mi na živac. Neka misle da sam „na srpskoj strani“. Iako niti ja nisam oprostila.
Zanimljivo je to. Ipak, ja u sebi znam da obični ljudi, obični Srbi, ni za što nisu krivi. Ljudi su po prirodi stvari povodljivi i lako ih je manipulirati. Pa i mene samu. Da sam, kojim slučajem, bila Srpkinja, i mene bi devedesetih izmanipulirali. Kada se igra na kartu straha i strasti, uvijek je samo jedan ishod. Teško se oduprijeti tome. Uostalom, provedena su znanstvena istraživanja na tu temu i zaključak je više nego jasan: svatko je podložan manipulaciji i sa svakim se da manipulirati. U to svaki pripadam i ja.
Iako svjesna toga, svejedno ne opraštam. Mogu oprostiti onima koji su stali na riječima, ali ne mogu oprostiti onima koji su počinili djela neviđene nehumanosti i bestijalnosti. Onima koji su počinili zločine, a da se za to nisu nimalo pokajali.
Ipak, ne raskićujem bor. Bor je simbol svjetla i nade. Bor je simbol mira. Bol je simbol da su drugačiji, puno ljepši i bolji odnosi među ljudima mogući. I dok je bor u kući trudimo se da budemo bolji prema drugima, trudimo se pronaći ono dobro u ljudima, pa čak i u onima koji su nam učinili nešto nažao. Zato ne raskićujem bor.
Želim ljepši svijet, želim bolje odnose među ljudima, želim da se oni koji su činili loše pokaju i da obećaju da tako nešto više neće činiti. Želim vjerovati da je tako nešto moguće. Bor i Božićno vrijeme, kada se svi trudimo biti bolji govori da ipak je.
Kažu da ove godine Božićno vrijeme traje do 13. siječnja. Za rimokatolike Božićno vrijeme ne završava na blagdan Bogojavljenja odnosno Sveta tri kralja, nego ono službeno liturgijski završava u nedjelju na Krštenje Isusovo, tj. prvu nedjelju nakon Sveta tri kralja. Uživajmo u tom vremenu, dajmo sebi i drugima šansu.
Neka nas sve obuzme blagost Božića i vjera u neko bolje sutra koje započinje već s današnjom, božićnom, promjenom. Promjenom barem utoliko da ne mrzimo, ako već nismo oprostili. Da se prestanemo boriti, pa makar i borovima, i napokon uživamo u plodovima mira. Mira kakvog može donijeti samo Božić.
Iva Kozarac
FOTO: Unsplash
