Medin brlog (11): Advent

Nedelja prva: selo

Juhuuu, počinje advent. Svaki načelnik općine koja drži do sebe i koja ima četiri stupa javne rasvjete i ostatak pozornice iz davnih dana kad je isti predavao općinsku štafetu, oblači premali sako, smanjile ga poslovne marende, odlazi na sastanak mjesnog odbora rasporediti ko bu kaj delal jer u nedjelju počinje Advent. Poslovno je išel u Zagreb vidjet kak to Mile dela, a usput kupit deci nekaj u Vestgejtu i babi najblešćećiju klajdu za doček u lovačkom.

Sve se zna, na krajeve sela idu baneri koji su ostali od dana općine, ali na drugoj strani se printa “advenat f šomporovfcu” , jebiga, ni trebalo tak pisat, al tajnica koja je slala tekst u tiskaru ni baš intimna s gramatikom, ali ima četvorku i lepo ju je vidit kad nosi kavu, kad dojde neko iz županije.

U sred sela idu četiri pofarbane felge od zetora na koje je Lojzekov mali kaj ide za električara namontiral četiri stare lampe od bandera jer su za nove na LED dobili od EU lovu za 16 komada al’ dost su četiri, ostala lova je za interne potrebe.

Te lampe budu adventski venček i svake nedjelje bu načelnik palil po jednu uz srneći guljaš od lokalnih raubšicera, pa glazbeni program KUD-a za starije, a za mlađe njegov sin bu s bendom sviral ded metal, nakon druge bu ga neko pogodil bocom pa će svirat Joleta. I općina bu sretna i vesela, a načelnik bu dobil drugi mandat.

Nedelja druga: grad

U gradu je skroz drukčije, tu više ne dolazi advent u grad, nego grad u advent. Zagrebački advent je nadrastao i grad i sve kaj je nekad bil, nit se više itko sjeća kak je počelo i čem služi, advent živi svoj život, tol’ko je velik da se više ne druži s drugim adventima, triput je bil najbolji na svetu i više se ne natječe i sasvim je jasno da ak se Isus ikad vrati, pojavil se bu negdi na Zrinjevcu.

Više nikog ne zanima kaj košta par milja lampica, kilometri kablovinja, sve veći borovi na trgu, tak da mislim da bu za par godina il’ pukla Kraljica jela iz Gorskog kotara koja već parsto godina mirno raste, ak je nađu, ili bu Mile stavil sekvoju, ne veliku, ali bar metar višu od katedrale, a okolo male baobabe da se i migranti osećaju k’o doma.

Ponuda klope i cuge rapidno napreduje, tak da će se već ove godine moć kupit kockasta kobasa, ekskluzivno kuhano vino s okusom grožđa, burger u duginim bojama visine susjednog stola koji se ne jede neg je sam za Instagram i naravno fritule bez glutena, pšenice, štauba i pržene na friškom tibetanskom zraku na štandu koji je pasent s fengšujom, ko bu prodaval obične bit će javno bičevan i morat će javno reć da u mobu ima sam slike Mrak Taritaš. Osim svih koji dolaze još će se privodit i Krapinci direkt čarter linijom ne bili se povezali selo i grad. I neko dobil balticom.

Nedelja treća: svet

Naravno da postoje i oni kojima je čim nekaj dođe u modu mam isfurano, tak da ak imalo držite do sebe nećete ni prismrdit gore navedenim adventima, nego će te si lijepo kupit dva grama, pa onda par sto pratitelja na Instagramu, s ta dva grama počastit neku od influencerica da vas pofrenda i fino otići nekamo, recimo u Dubaji na advent kakav je nekad bio, Božić u Bombayu ili špica skijanje u Bejrut, fakat ima, a za zlatnu pretvorbenu mladež je obavezno spuštanje niz obronke Mauna Loe, jer kad se zbroji imaš za ciglih 40000 kuna skijanje i kupanje, tak da bi bil budala ko ne ode, a i kak bi te u Franku il Operi gledali da nisi otišel. Prvu subotu iza tri kralja bi svi prema tebi upućivali sažaljive poglede ko Oliveru Twistu i šaptali, bokček, nema za Havaje.

Nedjelja četvrta: naravnoučenije

Advent. Najčešće spominjana reč o kojoj nitko nema blage ko o marakeškoj, svi imaju mišlenje, a niko ni dva reda pročital ni o jednom. Najgore doba za sve na A, antife, antikriste, agnostike, antibilokaj hešteg. Zakaj? Jer od sutra na fejsu ne bu nikaj osim adventskih vjenčića koji više nit su adventski, nit su vjenčići.

Tak da nas par postotaka kleroradikalnih ustašoida, nazadnjaka i radikalnih desničara bumo kad svi adventijaneri spavaju prešli na Zornicu, a možda kojeg urokanog putem do Crkve nedjeljnim jutrom na laganom minusu sretnemo.

I tak, jutro po jutro, aj se stigne, dan po dan koji nam je Bog dal, svaku nedjelju posle Maše bumo sveću vužgali, na okruglom venčeku jer mora bit okrugli inače ne šljaka isto ko kockasti kotač. Zakaj? Negdi piše. Na Luciju posijati pšenicu, na Badnjak, a ne na Sisvete jelku nakitit, na Polnoćku otić i pjevat iz sveg glasa, jer na neku foru i oni koji inače falšaju u Crkvi dobro zvuče, posle popit s ekipom litru i vodu i otić doma i to je to. Advent. Sve prije i posle nije. Ni blizu.

Gordan Lopac Medo

FOTO: Alter