Davnih sedamdesetih onog tisućljeća sam naučil kad se piše s, a kad sa, no to izgleda više novim klincima neće trebat. Umjesto sa stalno čujem riječ bez. Sve kaj je nekad bilo sa, sad je bez.
Odeš ujutro na kavu, kafić je bez novina, veli micek s lošim ombreom: imamo tablet.
Sa svakog stola bar jedna narudžba bez, mladi manager u usponu (to on misli) u sitno kariranoj košulji bi htel kavu bez kofeina, dva mutlježa iz jedanaeste izborne jedinice bi kapaćino bez pjene i ćelaviji punta ovog drugog da plati jer je “baš osta bez kuna, ima samo 70000 eura, a nije stiga prominit od Vinjana jer ima mrcdes bez brzina, ne smije ga ispod 220 spustit pa nigdi nije staja”.
Do njih stolce full popunjavaju ( još ispod naslonjača sa strane probija meso u crnim tajicama) zakaj nikad komadi ne nose tajice neg sam ovakve? Normalno da imaju svaka po 4 puna škarnicla z pekare i normalno da će svaka colu zero, veli micek da ne drže glupe cuge, onda buju ledeni čaj.
Kad sam mislil da su svi, na šank se ljepi lik u štofanim hlačama kupljenim na obveznice na ceste oko 11 ujutro u NaMi 1977. i namigne miceku šarmom Zdravka Tomca i naručuje bezalkoholnu pivu jer je sve alkoholne popil u trećoj smjeni dok je šljakal u pivovari, otpremnina za prijevremenu je otišla kod konkurencije u Badel.
Dok sam njega gledal ove dve su pri kraju, masne od jedne do druge fejk svarowsky rinčice i hrpom papira na stolu, da bi se Sting rasplakal, platil sam maloj bez računa i zbog one dve otišel u pekaru, a tam red kak da Papa djeli pričest. Dok čekam čitam ona mala slova ispod velikih cijena, pol toga je bez nekog glutena za koji niko nije ni čul dok nije SDP došel na vlast, ostalo je bez GMO soje (drugačija ni ne postoji), a sve skup je bez brašna i bez file od koje bi trebalo bit, neg od praška u boji.
Na poslu divljenje kak divno napreduje tehnologija auta, kamiona i kaj se god kreće bez vozača, da mi je vidit tog genijalca kojem je to prvom palo na pamet i čem to služi, pa nisu šoferi savjetnici u Agrokoru pa da im je plaća milijon kuna mjesečno, tu lovu koju su strajbali na istraživanje mogli su svim šoferima na svijetu dignut plaću, kupit novi poster Pamele Andersson ( za zemlje regiona od Ane Sasso) i popravit tuševe na kamionskim stajalištima. Od vozila bez vozača mogu sam učinio na gornji kat busa, jedino mi ni jasno kak ću vozit svoj motor bez vozača.
Uglavnom di se god okrenete nekaj je bez, telefoni bez žica, osim za punjač, ali i to je preveć pa se izmislilo bezžiččno punjenje, muzika bez instrumenata, pjesme bez pjevača, koje se naravno slušaju na slušalicama isto bez žica jer je istraživanje pokazalo da se s takvima puno kvalitetnije podleti pod vlak.
Crkve bez vjernika, hrana bez soli, sela bez stoke, mlijeko bez masti, političari bez obraza, ljudi bez gotovog novca, osim onih brojkica na ekranu koje nisu novci, žene bez stila, muški bez dlaka, studentarija bez bunta, mora bez riba, igrališta bez klinaca, a svi skup bez nade.
Otkad je sve bez došlo u modu meni je sve bezveze.
Gordan Lopac
FOTO: Alter
