Draga ženo, majko, djevojko, curo…

Ne osvrći se. Ni na jučer ni na sutra. Jer sve sto se nudi nije tvoj put. Moraš ga naći sama. Bez formule, mantri i recepta koji nije za kolač. Jednostavno je život takav. Ne nudi univerzalna rješenja, nema kopije i svi imamo različite diferencijalne jednadžbe i parametre za odrednicu. I točku. Koja se nekad pretvori u točku vrenja pa opstanu samo oni koji su svoji i sa sobom na ti.

Nemoj da te priječi prepreka u nakazi kompleksa, nesigurnosti, straha ili manje vrijednosti. Jer vrijediš. Točno onoliko koliko to misliš za sebe. Nitko drugi ti neće dati ono što samoj sebi uzimaš. Ni sutra. Ni jučer. Jer vlada floskula. Kojoj se moraš oduprijeti. Da si zamjenjiva. To je nametnuta laž kojoj ne moraš vjerovati. Jer nemilosrdne okolnosti ne pružaju samopouzdanje.

Ali vjeruj da si jedinstvena, neponovljiva i dragocjena. Ako nemaš nikoga tko bi u to vjerovao, imaj sebe. Tu je centar tvog zbivanja. Početak i kraj. Danas i ovdje. I sve navedeno trebaš sada. Ne sutra.

Živi trenutak koji ti je darovan. Pitaj se hoće li ono što te brine sada, biti važno za par godina. To je negdje drugdje identično trenutku koji živiš sada. Najprije sama sa sobom. Nakon toga, olakšavajuće je što ćeš prolaziti, u bilo kojoj budućoj interakciji. Najteže je ostati sam sa sobom. I omogućiti taj neponovljivi susret. Koji uključuje iskrenost. I golotinju bez zadrške privatnosti, jer eto to mi baš nije nešto dobro. I prikazivanja sebe u svjetlima koje odgovaraju okolini. Zbog straha. Jer se ne uklapaš u zadane okvire. Jer je to osigurani rizik samoće.

Ali sama sebi možeš biti najbolje društvo. Ovisi koga vidiš u ogledalu, i što ti se zrcali kad se gledaš. Budi odraz ljubavi.  Nekada nad sobom šuti. Najviše otkrivaš svoje bogatstvo kad možeš šutjeti nad čudom koji se zove čovjek. Ti. Svidi se sebi. Odmah.

Sabrina Pejić

FOTO: Unsplash