Barbara Baždarić hrvatska je pjesnikinja, rođena 1973. godine u Puli. Diplomirala je engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao profesor engleskog i talijanskog jezika u Srednjoj školi Jastrebarsko. Urednica je i voditeljica emisije o kulturi na Radio Jaski „Zarez mi je slaba točka“. Dosad je izdala tri zbirke pjesama, a posljednja, Pandorina kutija na rasprodaji, nedavno je objavljena u SAD-u.
Hrvatska poezija na američkom tlu
Upravo si izdala svoju zbirku pjesama Pandorina kutija na rasprodaji na američkom tržištu, kako je došlo do toga? Kakvi su prvi odjeci?
Prije godinu dana sam slučajno stupila u kontakt s Irenom Sanić Rašin koja me osobno kontaktirala putem Facebooka vezano uz projekt GESTA o kojem ću nešto kasnije reći nekoliko riječi. Saznala sam kako je riječ o književnici koja živi na relaciji Boston-Zagreb. Irena je diplomirala i magistrirala engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se pisanjem, prevođenjem i podučavanjem talijanskog i hrvatskog jezika, književnošću, kulturom i izdavaštvom. Ubrzo smo uvidjele kako imamo podudarnu estetiku te sličan spektar interesa, a ujedno joj se i svidjela moja poezija. Predložila mi je da prevedem pjesme na engleski jezik. Tako je nastala ova dvojezična zbirka pod imenom Pandorina kutija na rasprodaji koju je prepoznalo i Ministarstvo kulture i medija čime je uvrštena na popis programa odobrenih za potporu.
Do sad si osim Pandorine kutije na rasprodaji, izdala zbirke Grizem i Mislim da sam vidjela izvanzemaljca. Ti naslovi u sebi kriju i dublje, preneseno značenje?
Prvijenac Grizem već samim naslovom sugerira aktivan i probadajući odnos prema svijetu. Radi se o vrsti šifriranog rukopisa, a svaka je pjesma neki oblik zagonetke, rebusa koji treba riješiti. U pozadini stoji doživljavanje svijeta kao cjeline prožete logosom punog nelogičnosti i napuklina. Taj svijet nije fiksan i statičan. Grizenje naglašava procesualnost života i zbivanje kao njegovu okosnicu. Prožimanje ideje apsurdnosti otuđenih odnosa i patvorenog identiteta prelijeva se i u drugu zbirku pod imenom Mislim da sam vidjela izvanzemaljca. Ono što je novo u odnosu na prvu zbirku Grizem koja je više usredištena oko pojma ja, propitivanje je samoga karaktera bitka. Riječ je o cikličnosti, bitku kao pretakanju, hajdegerovskom događaju. Nameće se pitanje koje glasi: ako sve opstoji fluidno, postoji li onda čvrst identitet? Dinamika postojanja se u obje zbirke razrješava u igri stalnog i nestalnog i u pitanju je li bitak stamen ili događajan.
Pjesme kao rebusi
Planiraš izdati i četvrtu zbirku pjesama pod imenom Pitat ću Hamurabija. O čemu će se tu raditi?
Proteklu godinu dana provela sam prevodeći treću zbirku i stvarajući novu pod radnim naslovom Pitat ću Hamurabija. Godinama sam se bavila kazališnim predstavama što je svakako ostavilo trag u mom daljnjem pisanju. Svoje zbirke postavljam na način kao da gradim predstavu. Pokušavam ih smjestiti u trodimenzionalni prostor i promatrati kako jedan čin ulazi u drugi. Pitanja koja sam spremila Hamurabiju semantizirat će subjekt koji ulazi u ring sa svijetom u nekom novom poetskom središtu.
Tvoja poezija nije „prvoloptaška“, čovjek se mora zamisliti nad riječima koje pišeš. Odakle ljubav prema poeziji? Tko su ti uzori?
Kao što sam navela u prethodnom odgovoru, moje su pjesme svojevrsni rebusi. Čitatelju je ponuđen ključ kojim može otvoriti značenje postojećih riječi i ponuditi vlastito rješenje. Oduvijek smatram kako su riječi energija i kako nose određenu odgovornost, stoga mislim da je iznimno važno što govorimo, kako govorimo i što nudimo čitatelju. Pišem od svojeg najranijeg djetinjstva. Zaljubljenik sam u jezik za kojeg mislim kako je posebna tajna. On u sebi nosi najskrivenija blaga. To je jedan od razloga zbog kojeg sam upisala Filozofski fakultet na kojem sam pored jezika studirala i književnost, tako da mi je jako teško izdvojiti književne uzore. Neki su mi pisci i književnici na pijedestalu, ali ako već nekoga moram posebno izdvojiti, onda bi to bili bezvremenski i veličanstveni Dantea i Shakespeare, ali posebno volim i Joycea i Harmsa. Na Byronu sam diplomirala, tako da je to posebna ljubav. Stotine pjesnika i književnih velikana mi se uvuklo pod kožu. Nekad pomislim kako su me svi oni zajedno i odgajali.
Tko je Barbara Baždarić
Ne voliš prostote. Jednom prilikom si rekla da su riječi energija i da treba ekološki djelovati na svijet. Što si pod tim mislila?
Ne bih rekla da ne volim prostote, ne radi se o tome da sam puritanka. Prostote kao i sve riječi moraju imati svoju funkciju. Ljudi se često izgube u bespućima trivijalne i jeftine igre s govorom.
Kao mlada si bila alternativka. Kako je to utjecalo na ono što danas jesi? Koju glazbu voliš slušati?
Kao alternativka uvijek sam težila nečem prepoznatljivom što bi često uključivalo propitivanje osobnosti, identiteta i specifičnosti vlastitog glasa. Mislim da sam u suštini prilično buntovna, tako da ovim kasnijim godinama pokušavam dresirati svoju prirodnu narav koju pokušavam ukrotiti mirom i harmonijom. Od glazbe slušam punk, grunge, indie, brdo nekakve alternative. U duši sam azrašica. Omiljeni bend s ovih naših prostora mi je EKV, a fan sam i TBF-a, posebno volim Haustor. Uvijek me iznova oduševljava i uveseljava legendarni Rambo Amadeus. Posebno bih još izdvojila omiljeni Morphine, The Black Keys, David Bowieja, Nicka Cavea, Leonarda Cohena, Tom Waitsa i svakako Björk. Ima još toliko toga, ali ću se pokušati tu zaustaviti.
Jesi li politična osoba?
Svi smo mi politične osobe u nekom dijelu svog života, budući da nam politika u mnogo čemu determinira postojanje. Međutim, smatram kako politika ne nudi trajna rješenja i opći prosperitet u punom smislu te riječi. Vjerujem kako se prosperitet u principu bazira na iznenadnim događajima koji mijenjaju svijet i kao djelovanju osviještenih pojedinaca.
Kao mlada si jedno vrijeme živjela u Londonu i tamo si krenula na radionice kreativnog pisanja. Koliko ti je to pomoglo u pisanju?
Na trećoj godini studija odlučila sam uzeti pauzu i otići u London. London me promijenio iskustveno i kulturološki, otvorio mi je nova sučelja. Promijenila sam pristup učenju koristeći se novim tehnikama i metodama. Zasigurno ne bih bila ista osoba da sve to nisam doživjela i proživjela.
Gesta
U školi u kojoj radiš svojedobno si pokrenula projekt GESTA. O čemu se točno radi?
GESTA je projekt natjecateljskog karaktera koji je započeo s djelovanjem 2010.g. u mojoj srednjoj školi te je djelovao osam godina u kontinuitetu. Projekt sam osmislila kako bih potakla učeničku kreativnost. GESTA je 2014.g. dobila istaknuto priznanje i na nacionalnoj razini. Proglašena je najboljim projektom u Hrvatskoj u kategoriji kreativni i inovativni edukacijski program na Danu kreativnosti i inovativnosti u organizaciji udruge MRAK – Mreže za razvoj i kreativnost. Ovo je ujedno i vrlo prikladna platforma koja nudi slojevit pristup i multifunkcionalnu primjenjivost. Razredni odjeli formiraju timove od desetak učenika i stvaraju inovativne vlastite predstave na zadanu temu. Sve predstave uključuju elemente glume, pjevanja i plesa.
Djeca ovim putem spoznaju svoj umjetnički potencijal, a kako je i jedan član žirija, naš poznati glumac Ivan Glowatzky jednom rekao, GESTA je i pozitivan rasadnik budućih talenta.
Jesu li mladi danas zainteresirani za poeziju?
Djelujem u školi u kojoj vodim radionicu kreativnog pisanja. Sa svojim učenicima puno razgovaram o književnosti i o pisanju. Postoji puno mladih i talentiranih ljudi koji pišu i koji žive poeziju.
Društvene mreže su dodatno popularizirale i oživjele poeziju koja je danas ljudima zasigurno dostupnija. Raduje me činjenica da u našoj zemlji postoji čitav jedan naraštaj mladih iznimno darovitih pjesnika što znači da nas po tom pitanju čeka svijetla budućnost.
Što bi poručila mladima koje interesira književnost? Kako se pisanjem mogu probiti? Postoje li neke književne večeri, radionice ili natjecanja na kojima mogu sudjelovati?
Važno je čitati, neprestano čitati jer je to jedini put istinske spoznaje i osobnog rasta! Čitajmo jedni druge i rastimo zajedno!
Razgovarala: Jelena Oberman
FOTO: Barbara Baždarić, privatni album
