„Kamo ideš da ti treba frizura?“ pita me moja frizerka.
„Na koncert Bad Daughter“, odgovaram.
Kaže mi, kao što sam i očekivala, da nikad za nju nije čula.
„Ove godine je dobila Porin za najbolju, žensku vokalnu izvedbu“, odgovaram.
„Pa kako je dobila Porin ako nitko za nju nije čuo?“ čudi se.
„To je nagrada koju dodjeljuju glazbenici“, objašnjavam.
Palim mobitel i puštam joj pjesmu „New Lover“.
Ostaje u čudu: „Pa ovako u Hrvatskoj nitko ne pjeva!“
I doista, da je kojim slučajem rođena u SAD-u, pojela bi svjetsku scenu. Bad Daughter uz She Loves Pablo jedino je ime na hrvatskoj sceni koje će me, u ovako zreloj dobi i s obiteljskim i poslovnim obavezama bez problema izvući na koncert. (Zanimljivo, za oba projekta veže se ime Leonarda Klaića).
Bad Daughter, radio i algoritmi
Bad Daughter već je 10 godina prisutna na hrvatskoj sceni kao Lovely Quinces i dobro poznata svima koji prate hrvatsku scenu po, više ili manje poznatim, glazbenim portalima. Onima koji se oslanjaju na radio ili televiziju ili algoritam na YouTubeu, nije. Znam to, i sama sam bila tamo.
Lovely Quinces sam pronašla na YouTubeu, sasvim slučajno. Algoritam mi se napokon smilovao, nakon što sam provela sate i sate tražeći i odbijajući što mi prvotno nudi. Ponosno sam objavila svoje otkriće na Facebooku da bi me prijatelj i prijateljica poklopili riječima: “O pa to je Dunja Ercegović i to je staro i odavno je poznata”. Ispostavilo se, samo, da slušam pogrešnu radio postaju, da postoji jedna koja je pušta. Igrom slučaja, signal te stanice, ne dopire do mog grada.
Bad Daughter definitivno je najjače ime hrvatske, alternativne scene. Pokazalo se to na jučerašnjem koncertu u punom zagrebačkom Pogonu Jedinstvo gdje je predstavila svoj odličan, debitantski album “Let me panic”. Pokazalo se da je posve neopravdan moj strah da pjesme neće zvučati tako utegnuto i moćno na koncertu. One odlično funkcioniraju uživo, usuđujem se reći čak i bolje.
Odlična atmosfera
Taj miks elektronike i sviranja minimalno instrumenata, s “meštrom za elektroniku”, producentom Leonardom Klaićem na gitari i Nikolom Babićem na bubnjevima, te izvanserijskim Dunjinim glasom, uz odličnu igru svjetla Andrije Santa kao light majstora stvorili su dojam koji se rijetko doživljava na koncertima domaćih izvođača. A Bad Daughter je prošla i moj mali, nikotinski, test: izdržala sam bez nikotina cijeli nastup što nije uspjelo ni Hladom pivu, niti Balaševiću. Doduše, njezin koncert je trajao svega sat vremena. I to je jedina zamjerka koncertu.
No, izlazeći iz Pogona, nismo mogli, a ne načuti razgovor dvojice ishlapljelih likova u kožnjacima koji su komentirali “navodno loš” zvuk za koji je bio zadužen ton majstor Filip Pacak. Vidno iznervirani, komentirali su brujanje baseva na koncertu očito ne shvaćajući da su izraženi subovi dio moderne produkcije koja itekako ima smisla i nosi potrebnu atmosferu.
POD DOJMOM: Jelena Oberman
FOTO: Jelena Oberman