Pandemija COVID-19 koja je poharala svijet izazvala je jednu neobičnu pojavu – virtualnu molitvu. Prvo smo je zamijetili „u svom dvorištu“ gdje su molitvene zajednice za vrijeme najjače pandemije, kada se nisu mogle sastajati „uživo“, organizirale molitvu preko društvenih mreža. No, virtualna molitva probila je granice država i kontinenata.

Međunarodna molitva krunice

Priča koju vam danas donosimo, dolazi iz inozemstva. Hrvatica Helena koja živi u Njemačkoj, naime, s ljudima iz svih krajeva svijeta moli međunarodnu krunicu. Nevjerojatno je kako molitva povezuje ljude, bez obzira na kontinente, rasu, nacionalnost, politička ili bilo koja druga uvjerenja. Tako je dosad u toj molitvi sudjelovalo 70 do 80 ljudi iz Hrvatske, Poljske, Rusije, Španjolske, Engleske, Bugarske, Perua, Kolumbije, Argentine, Meksika, SAD-a, Kanade, Švedske, Kenije…

Priča je poprilično zanimljiva. Kako nam priča, njezin meksički „amigo“ (ili u prijevodu: prijatelj), koji je svjetski putnik i nema u kojoj zemlji nije bilo, na tim svojim putovanjima oko svijeta upoznao je puno ljudi. Konkretno, njih dvoje upoznali su se u Kanadi. Sva ta njegova putovanja, izgledala su samo kao dobra zabava, ali sada se, kaže Helena, rodio divan plod toga. Inspiriran papom Franjom, on je počeo s molitvom međunarodne krunice kada je krenula izolacija zbog korone, pitao ju je želi li sudjelovati i ona se priključila.

On obično nazove četiri do pet ljudi iz cijeloga svijeta, i molitva preko WhatsAppa krene.

„Obično smo sat vremena online“, otkriva nam Helena.

„Vjerovanje“ mole svatko na svom jeziku, istovremeno. „Oče naš“ i „Zdravo Marijo“ prije svake desetice se dogovore tko će na kojem jeziku molitvu izreći do pola, a tko će drugi dio na svojem jeziku. Deseticu tako vodi Helena na hrvatskom, sljedeću deseticu netko drugi na nekom drugom jeziku, i tako dalje.

„Kako mnogi govorimo više jezika, ja recimo vodim nekad na njemačkom, a nekad na hrvatskom“, veli. 

Mole i na latinskom, a dodaje da je, zahvaljujući cijelom pokretu naučila i molitve na španjolskom. Na kraju svake krunice izmole jedan „Oče naš“, „Zdravo Marijo“ i „Slava Ocu“ za papu Franju.

Molitva povezuje ljude

Ni vremenska razlika im nije prepreka. Neki se moraju rano ustati, neki ostati duže budni, neki jure s ručka, a sve da bi se našli u dogovoreno vrijeme na molitvi. Svi sudionici molitve se ne poznaju pa se zapravo kroz molitvu upoznaju.

„Ponekad se iznenadiš tko se pojavi“, dodaje. Naime, ponekad ih njezin prijatelj iz Meksika iznenadi pa nazove dva prijatelja koji se znaju, ali se dugo nisu vidjeli pa se obraduju.

„Ponekad nekog ponovo vidiš s kim si već molio“, kaže.

Ono što posebno fascinira je to da nisu svi koji sudjeluju katolici. Neki, pak, katolici nerado su pristali. No, kad su napokon pristali, bili su oduševljeni.

Zanimalo nas je kako se zapravo ljudi osjećaju za vrijeme i nakon takve molitve, kako to djeluje na njih.

„Ja se osjećam predivno. Smiruje me. Ono sto je najbitnije, lišava me straha. Daje mi mir. Inspirira me. Osjećam se povezano. Daje mi snagu“, odgovara Helena.

Jelena Oberman

ILUSTRACIJA: Grant Whitty/Unsplash