Skandalozne izjave srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, o Kninu u kojem se „danas vijori šahovnica koje tamo nikad nije bilo“ i Slobodanu Miloševiću kao „najvećem lideru u povijesti Srbije“ kojemu „želje nisu bile realne, zbog čega su Srbi platili veliku cijenu, ali nisu postali veći“, a koje je Vučić izrekao u nedjelju, 9. rujna, u svom govoru na centralnom trgu u Kosovskoj Mitrovici, sablaznile su hrvatsku javnost. Vučić je, time zapravo rekao da Knin nikad nije bio hrvatski, a da je jedini Miloševićev „krimen“ taj što u svojim namjerama nije uspio: Srbe učinio velikima i, posljedično, Srbiju velikom.
Iako mu to vjerojatno nije bila namjera, na određeni način Vučić je priznao odgovornost srpske politike za ratove na području bivše Jugoslavije, ali potvrdio i kontinuitet takve politike od devedesetih do danas. No, pitanje je može li Hrvatska s takvom Srbijom surađivati i graditi dobrosusjedske odnose?
Teško je oteti se dojmu da je to nemoguće. Iako ne najavljuju blokadu pregovora s Europskom unijom i prekid diplomatskih odnosa, kako je u ponedjeljak tražio oporbeni MOST nezavisnih lista, Vlada Republike Hrvatske jasno i nedvosmisleno kaže da je takva suradnja nemoguća, ili barem- otežana. „Ako su osvajački ratovi koje je vodio režim Slobodana Miloševića za predsjednika današnje Srbije najbolje namjere“, onda će, ističe Vlada, „izgradnja porušenih mostova između Srbije i žrtava njezine agresije, nažalost, zahtijevati još mnogo napora i vremena“.
Sudbine nestalih, na koje je u svojoj reakciji na Vučićeve izjave upozorio MOST, sasvim sigurno će tako još dugo, nažalost, ostati nepoznate. Barem dok Srbija ne doživi katarzu i jasno i nedvosmisleno izrazi kajanje za agresiju na Hrvatsku i promašene politike koje su donijele toliko zla i patnje na prostoru bivše Jugoslavije.
Jelena Oberman
FOTO: Unsplash
