Categories Jelena Oberman OSVRTI

Sve je isto kao i lani

Počela je nova školska godina, a sve je isto kao i lani. Trebalo je biti novo, trebalo je biti bolje jer je krenula pompozno najavljivana “Škola za život”, odnosno reforma školstva, a, nažalost, nije. Ne mislim na to što su se političari kao kukci i gmizavci razmili po školama i slikaju se s dječicom prikupljajući političke bodove i simpatije svekolikog pučanstva, to je dio već uobičajenog, benignog folklora, nego su nas opet pogodile, sasvim bespotrebne, dječje suze. Naša birokracija je opet podsjetila na to koliko je neučinkovita, a pritom nemilosrdna i bešćutna. Možda je to prava “škola za život”. Nešto za što se treba pripremiti jer nas sve čeka i u budućnosti, budući da problem nismo u stanju riješiti sada i odmah. A trebali smo ga riješiti još jučer.

I lani se dogodilo slično

Podsjetimo, lani je jedna djevojčica ostala sama i napuštena u dvorani jedne zagrebačke osnovne škole, čekala je da prozovu njezino ime, a nitko nije jer je nepoznat netko u nadležnom gradskom uredu propustio obaviti svoj posao. Radio se o djetetu s teškoćama, o čemu više možete pročitati ovdje.

Gotovo identičan scenarij ponovio se i ove godine. Potresla nas je fotografija dječaka koji sjedi posve sam na stepenicama pred svojom osnovnom školom u Slavonskom Brodu i plače. Plače jer nije dobio asistenta kojeg po zakonu treba dobiti, a kruta birokratska pravila kažu da bez pomoćnika u nastavi ne može u školu. Pa ni na prvi dan kada se obično ne radi ništa. Plače jer opet netko nije obavio svoj posao za koji je plaćen. Radi se, opet, o djetetu s teškoćama.

U normalnom društvu ovakvi bi događaji izazvali sveopće zgražanje i osudu, tražile bi se ostavke. Zgrozili se jesmo, osudili jesmo, no ostavke tražili nismo. Birokrati ostaju na svojim pozicijama, a mi ne činimo ništa da ih smijenimo s njihovih pozicija kojima očito nisu dorasli. Nisu dorasli, jer oni imaju „previše posla“ koji nisu u stanju obaviti.

Neodgovornost birokrata

Tako, naime, odgovaraju iz nadležnog ministarstva. „Odgovaramo to medijima svaki dan. Nažalost nikad nije bilo više prijava, a eksperti iz područja rade i vikendima. Proces je jako složen“, odgovorio je na Twitteru posebni savjetnik ministrice obrazovanja Maro Alavanja. Priložio je i tablice u kojima se vidi za ovu je školsku godinu do 30. kolovoza bilo već više od 3.800 prijava, dok je lani bilo 3.064 prijave, a 2017. godine 2.955.

Drugim riječima, birokrati u ministarstvu nisu u stanju odraditi posao za koji su plaćeni, jer je za njih „previše posla“, a posao je „previše složen“, i to im prolazi. Kod nekog privatnika takve izlike ne bi prošle: bio bi smijenjen s radnog mjesta, ili bi bio premješten na manje složeno, a time i manje plaćeno radno mjesto.

No, u državnoj službi siguran si i kada se cijela javnost zgraža nad posljedicama tvog (ne)djelovanja. Jer dalje od zgražanja javnost nije u stanju otići. Sve mi se čini da ćemo zato, nažalost, i sljedeće godine konstatirati da je sve isto kao i lani. A ne bi trebalo biti. Toga smo svi svjesni. Samo guramo glavu u pijesak i tonemo sve dublje.

Jelena Oberman

FOTO: Alter/Facebook

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.