Ponekad se pitam šta je to u međuljudskim odnosima toliko narušeno da postoji toliko predrasuda o ženama ili muškarcima koje sami bez ičije pomoći odgajaju djecu. Neki će reći da je to rezultat emancipacije i tzv. slobode mišljenja i izražavanja stava. Ključni pojam koji se obrađuje u svim mogućim osvrtima ili tračevima bez ikakvog iskrenog traženja odgovora je da žena koja ima djecu, i žive s njom jer se eto rastala, pa djeca „pripadnu“ nekome, nije poželjna nigdje.
Poslodavcima nikako jer ipak bit će tu previše bolovanja, suprotnom spolu je ulaznica za neobvezni seks, a za sve ostale: raspuštenica i prijetnja nečijem bračnom odnosu.
Želim samo reći da mi ne smrdimo. Nemamo zarazne bolesti. Redovito se peremo. Dišemo i živimo. Kako najbolje znamo. Radimo i zarađujemo za svoj i život svoje djece. Ispunjavamo 28 tisuća najrazličitijih potreba, „hendlamo“ više poslova istovremeno, same odlučujemo, i prepuštene smo reakcijama brzine svjetlosti kada nekome od klinaca negdje zagusti. Istovremeno smo i umjetnice i instrument i orkestar i dirigent bez kritičke procjene, osim centra za socijalnu skrb, u ovozemaljskim povjerenstvima.
Sviramo više instrumenata istovremeno i ne stvaramo buku. Dobro, možda ponekad. Obično petkom kad je radni tjedan pri kraju. Pa i ruke klonu. Samo ponekad možemo ostati same sa sobom, i vidjeti gdje smo zapele i šta smo propustile.
Do tog ponekad, događa se milijun pitanja, koja traže odgovor i rješenje ne sutra ili za pet godina. Nego sad i ovdje. Moram stvoriti bijelu majicu za tjelesni i nožiće za linorez u 19:00, jer u 20:00 je trening.
Ako i eventualno u kaosu koji je nekad vrlo destruktivan, odlučim otići u civilizaciju tipa neki oblik života koji nije ponavljanje automatiziranih radnji, jer ima više ljudi iznad 14, i skupljeni su na isto mjesto zbog različitih razloga, moj je doživljen kao „frustrirajuće nastojanje za uparivanjem“.
Želim da bude jasno nekoliko stvari:
1. Nitko tko se rastao nije priželjkivao taj događaj.
2. Većina i dan danas još uvijek nije preboljela bivšeg partnera pa kompenzira deficit, manipuliranjem putem djece, koja nisu birala u kakvoj obitelji će se roditi.
3. Većina nas rijetko dobiva alimentaciju za djecu.
4. Istraživanja pokazuju da su jednoroditeljske obitelji socijalno najugroženije.
5. Ex sebe u odnosu na nas i dalje doživljava, kao bankomat. Jer mi sad trebamo njegove novce. Djeca inače žive od zraka i vegetiraju.
Svim ženama koje same odgajaju svoju djecu, a isto i muškarcima (znam ih nekoliko) čestitam.
I divim se. I nevjerojatno mi je koliko sposobnosti u trenutku donese život i okolnost. I ista ostane kad okolnost završi. Bez vremena koje je predviđeno za osvijestiti je, pa sam zahvalna na majstorijama improvizacije bez plana i programa.
Sabrina Pejić
FOTO: Unsplash
