Rasizam ne bira naciju. Zlo je to koje se pojavljuje svuda na svijetu. Čudit ćemo se Amerikancima, zgražat ćemo se i osuđivati njihov odnos prema crncima, a gotovo isto mi radimo Romima. Nismo mi nimalo bolji. Prava istina je da rasizam u Hrvatskoj ima ono isto nakaradno lice kao i u Americi.
Rasizam u SAD-u
Dva su me događaja ovoga tjedna ponukala da pišem o rasizmu.
Prvi se zbio u Sjedinjenim Američkim Državama. Snimka policijske brutalnosti i krajnje bešćutnosti koja je obišla svijet razotkrila je kako, nažalost, još uvijek ima ljudi kojima ljudski život ne znači ništa. Pogotovo ako su druge boje kože. Afroamerikancu Georgu Floydu, policajac je nogom gnječio vrat nasred ulice, dok je on bezuspješno vapio da se smiluje jer ne može disati. Iako su ljudi stajali sa strane, snimali, molili da prestane i apelirali na njegovu savjest, policajac nije prestajao sve dok Floyd nije ostao bez svijesti. Čak i nakon što su svjedoci primijetili da više ne diše, ovaj je i dalje koljenom pritiskao Floydov vrat. Stigla je i hitna pomoć, ali prekasno. Floyd je predugo ostao bez zraka i u bolnici je preminuo. Cijeli događaj su gledala još trojica policajaca, ali nitko nije poduzeo ništa da spriječi ovakvo postupanje. A takvo brutalno postupanje policije nije rezultat djela koje je Floyd učinio. Jedini njegov krimen leži u tome što je on, po svoj prilici pijan, u obližnjoj trgovini pokušao krivotvoriti dokumente. Bio je miran, nije se opirao uhićenju.
Rasizam u Hrvatskoj
Istoga tjedna, i Hrvatska je pokazala svoje bešćutno lice.
Četvero prvašića romske nacionalnosti u ponedjeljak je u jednoj osnovnoj školi ostalo bez školskog obroka. Da tragedija bude veća, jedna je djevojčica htjela svoj obrok podijeliti s njima. Međutim, u školi joj nisu dopustili. Majka djevojčice ispričala je da je četvero učenika ostavljeno u razredu da gledaju ostale dok jedu jer njihovi roditelji nisu platili školsku prehranu. „Gospođa ravnateljica je, koliko sam ja upućena, učiteljici prvog razreda direktno naložila i da ne smije davati obroke djeci koja nisu platila školsku kuhinju i koja imaju dugovanja“, piše Radio Mrežnica.
Nevjerojatna bešćutnost povezuje ova dva slučaja i tjera nas da se zapitamo je li u pozadini svega, zapravo, rasizam. Jer rasizam je stanje koje nam ne dopušta da u drugome vidimo čovjeka, živo biće jednako sebi, ili, kao u drugom slučaju, nedužno, ranjivo dijete. Rasizam je kada vjerujemo da smo superiorniji od drugih i da nam je više dopušteno samo zato što nisu naše rase, samo zato što su druge boje kože. Rasizam je stanje u kojem sami sebe dehumaniziramo dehumanizirajući drugoga. Superiornost koju si pri tom pripisujemo, zapravo je naša nakaradnost. Rasisti su ružni.
Netko će možda reći: „Mi nismo isti kao Amerikanci“. Ali kad o Romima govorimo samo kao o onima koji su lijeni, prose, kradu ili varaju to je gotovo istovjetno onome kako Amerikanci opisuju Afroamerikance i kako ih zbog toga tretiraju. Kad se nekog smatra manje vrijednim kratak je put od ružne misli do ružne riječi ili ružnog djela.
Iva Kozarac
FOTO: Robert Zunikoff/Unsplash
