Evo ovih dana, ponajprije zahvaljujući Covidu koji je samo ubrzao procese koji će se uskoro dogoditi,  mnogima se učinilo zgodnim i praktičnim da ne moraju ustati prije 6 ili 7 sati ujutro, gužvati se u busu ili tramvaju. Lijepo je biti kod kuće,  organizirati si radno vrijeme i usput ponešto obaviti u kući no mnogi uopće ne uviđaju u kom smjeru ta priča ide jer kako to ide u životu – batina ima dva kraja ili je ovdje još primjerenija izreka o mrkvi i batini!!

Rad od kuće – faze

Prva faza su sve blagodati koje ljudi koji su sada u prilici tako raditi osjećaju, a to je stalni radni odnos, ista ili samo malo umanjena plaća i plaćeno zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

Druga faza je „outsourcing“ o kome se počelo pričati kod nas prije , otprilike dvije  godine i tada su mnogi skočili na zadnje noge i to s pravom jer su se poslovi „outsourcali“ razno-raznim polumafijašima, podobnicima ili su se davali uz proviziju ispod stola. U SAD-u već tako radi 1/3 zaposlenika dok su u Europi tu procesi još u povojima: Velika Britanija 18% i npr. Češka 12%, ostali su tek počeli raditi u tom smjeru.

Tu je jedna još gora varijanta „ousourcinga“ u kome će svaki djelatnik morati osnovati vlastiti obrt i za isti novac koji sada dobiva kao neto plaću taj iznos biti njegov bruto, proporcionalan efektivno odrađenoj satnici, i iz kog će sam biti prisiljen plaćati svoje sve doprinose.

Treća faza je rad po principu „work for hire“ ili što bi mi rekli rad po ugovoru o djelu na određeni vremenski period ili samo rad ugovoren za jedan određeni konkretan posao ili više njih, već prema potrebi.

Sve to podsjeća na scene koje smo viđali u prvim nijemim filmovima u vrijeme „velike depresije“ između 1920. i 1930. godine. Znači radnici su stajali u grupi pred tvornicom, a predradnici su birali koga i koliko će taj dan radnika dobiti  taj dnevni posao i dnevnicu za taj jedan mizeran dan posla i to bez ikakvog osiguranja, gableca i godišnjeg odmora.

Čini se da se cijeli kapitalistički svijet upravo primakao toj dvadesetiprvo stoljetnoj, novoj „velikoj depresiji“.

Ford

No, treba nas u toj cijeloj zavrzlami bodriti rečenica maga serijske proizvodnje Forda koji je uvidio da su radnici najefikasniji kada im se povremeno mijenjaju uvjeti rada – bilo da im se skraćuje ili povećava satnica ili plaća…

I što reći na kraju nego –  h. b. g.

Borislav Đurinec

FOTO: Vlada Karpovich/ Pexels

*stavovi izrečeni u ovoj rubrici nisu stav uredništva