Lijeni, opasni po društvo, poremećeni, ludi, slabi, čudni, nesposobni, grešni, samo su neki od brojnih negativnih epiteta koji se vežu za osobe koje imaju psihičke bolesti. Nerijetko su te osobe, umjesto da uživaju potporu društva, izložene najprizemnijem ismijavanju, društvenoj izolaciji, stigmatizaciji, predrasudama i diskriminaciji, a često im se brani i pravo na rad. Svibanj je mjesec svijesti o mentalnom zdravlju, stoga ukazujemo na ovaj javnozdravstveni i društveni problem. Jer psihičke bolesti, nažalost su bolesti od kojih društvo zazire, a psihičke bolesnike još uvijek, usprkos napretku medicine, često ismijava i marginalizira.
Prioritetni javnozdravstveni izazov
Problemi i poremećaji mentalnog zdravlja, zbog relativno visoke prevalencije, odnosno broja oboljelih, čestog početka u mlađoj odrasloj dobi, mogućeg kroničnog tijeka, narušavanja kvalitete života oboljelih i njihovih obitelji te značajnog udjela u korištenju zdravstvene zaštite, predstavljaju jedan od prioritetnih javnozdravstvenih izazova u svijetu pa tako i u Hrvatskoj, upozorava Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) u svojoj posljednjoj publikaciji „Mentalni poremećaji u Republici Hrvatskoj“.
Oboljele osobe imaju povećan pobol i smrtnost od tjelesnih bolesti, a broj izvršenih samoubojstava, ističu u publikaciji, u mnogim je zemljama veći od broja poginulih u prometnim nesrećama.
Prema procjeni opterećenja bolestima za Hrvatsku za 2016. godinu, mentalni poremećaji na četvrtom su mjestu među vodećim skupinama, iza kardiovaskularnih i malignih bolesti te ozljeda. U okviru skupine mentalnih poremećaja najveći postotak opterećenja odnosi se na depresivne poremećaje (25,9%) slijede poremećaji uzrokovani alkoholom (17,1%) i anksiozni poremećaji (14,6%). Prema podacima HZJZ-a najveći broj hospitalizacija u dobi je 20-59 godina, što ih svrstava među vodeće uzroke bolničkog pobola u radnoaktivnoj dobi.
Psihičke bolesti su lječive
Teško je živjeti sa psihijatrijskim bolesnikom jer mnogi ljudi ne shvaćaju da je doista posrijedi bolest, upozoravaju na stranicama Edukacijskog centra Hrvatskog psihijatrijskog društva (HPD).
„Teret duševne bolesti težak je svakome, ne samo bolesniku. Osjećaj krivnje, odbijanje, bijes, potresenost mogu vas spopasti bilo kada. Bitno je uhvatiti se u koštac s osjećajima odmah, a ne pokušati ih skriti. To je posve normalna pojava pri napetosti koju proživljavate. Nemojte oklijevati, ako treba javite se liječniku za pomoć“, savjetuje HPD.
Ističu da se bolesniku ne može pomoći ako se krivi njega ili sebe za njegovu bolest. „Umjesto toga pokušajte što više saznati o bolesti i kako se ona liječi, i tada ćete moći pomoći bolesniku i cijeloj obitelji da se osjeća bolje i da vam život bude kvalitetniji“, piše HPD.
Narušena kemija u mozgu
Danas se zna da su uzrok psihičkih bolesti biokemijski procesi u mozgu, genetski faktori i okolinski utjecaji. Narušava se ravnoteža između pojedinih kemijskih spojeva u mozgu, takozvanih neurotransmitora, i to je, pojašnjavaju, odgovorno za promjenu ponašanja.
Radi se o teškim bolestima koje nerijetko, kao naprimjer u slučaju shizofrenije ili bipolarnog poremećaja, zahtijevaju i dužu hospitalizaciju, no liječenje se uvelike poboljšalo u zadnjih nekoliko desetljeća. „Otkriće novih lijekova i načina liječenja, mnogima su omogućili povratak u normalan život“, napominje HPD.
Stigma psihičke bolesti
Usprkos tome, još uvijek je prisutna društvena stigma psihičkih bolesnika. Profesorica i doktorica znanosti Lana Mužinić u svojoj prezentaciji „Stigma psihičke bolesti“, koja je javnosti dostupna na internetu, stigmu definira kao negativno obilježavanje osobe zato što ima dijagnozu psihičke bolesti, pri čemu ističe da se to najčešće odnosi na shizofreniju.
Stigma je, navodi prof.dr.sc. Mužinić uzrokovana kombinacijama neznanja i straha, te povezana s predrasudama da se duševna bolest ne može liječiti. Mit je, ističe, da su duševni bolesnici opasni, nesposobni, neodgovorni, nepredvidivi, nesposobni za donošenje odluka, za rad, lijeni, krivi za bolest ili slabog karaktera.
Česta posljedica stigme je diskriminacija duševnih bolesnika, čime im se smanjuje mogućnost za normalan život, rad, liječenje, rehabilitaciju i povratak u zajednicu.
Svaki četvrti je obolio
Bitno je, napominje prof.dr.sc. Mužinić, mijenjati stavove zato što čak četvrtina stanovnika tokom svog života ima jedan od psihičkih poremećaja. Depresiju tako ima jedna od četiri osobe, anksiozni poremećaj jedna od deset osoba, a shizofreniju jedna od sto osoba.
Pritom je uz edukaciju i podršku oboljelima, te antistigma programe, važna i uloga medija. No, upravo u medijima duševni bolesnici su se znali prikazivati kao nasilnici i ubojice, uz senzacionalističke naslove i premalo informacija o bolesti i liječenju.
Međutim, istina je da se većina oboljelih od shizofrenije ne razlikuje značajno u činjenju kriminalnih nasilnih djela od opće populacije, navodi prof.dr.sc. Mužinić. Opasnost, navodi dalje, veća je u akutnim fazama bolesti, ali ne postoji opravdanje za mit o opasnosti.
Tajenje psihičke bolesti
Zbog stigme se bolest drži kao tajna, pa osobe s psihičkim poremećajem ne vole javno štititi svoja prava. „Mnogi ne žele da ih se otkrije da imaju psihičke smetnje i da su bili na liječenju. Taje informacije o liječenju susjedima, kolegama na poslu, prijateljima, a neki i članovima obitelji“, ističe prof.dr.sc. Mužinić.
Posljedice stigme su netraženje medicinske pomoći, kasno upućivanje na liječenje, izolacija bolesnih, otežan povratak u zajednicu, redukcija kvalitete života, poteškoće pri zapošljavanju i povratku na posao, kao što je naprimjer dobivanje lošijeg radnog mjesta, ismijavanje, te smatranje osobom nekompetentnom i nepouzdanom.
U svojoj prezentaciji prof.dr. sc. Lana Mužinić zaključuje da umjesto toga, predrasude i stigmu treba zamijeniti tolerancijom i razumijevanjem. Također treba razviti programe i podrške za pacijente i njihove obitelji, osnovati udruge za bolesnike i članove obitelji, te utjecati na medije, a sve s ciljem poboljšanja zdravstvene skrbi i što bolje reintegracije u zajednicu.
Jelena Oberman
FOTO: Andrei Lazarev/Unsplash
