Moj suprug i ja jako volimo gledati dokumentarce o preživljavanjima. Najbolji su nam oni kod kojih je došlo do slučajne potrebe za preživljavanjem. Dakle, glavni lik nije otišao u divljinu radi popularnosti u nekom reality showu, nego se igrom slučaja našao u nekoj neobičnoj i opasnoj situaciji. Do krajnjih granica mi je fascinantno kako je čovjek u stanju reagirati i što je sve u stanju napraviti, što je sve u stanju istrpjeti, koliko je vjere u stanju uložiti kako bi se spasio iz situacija koje svima nama djeluju, a vjerujem da su djelovale i njima, kao mjesta od kojih se nemoguće izvući. Puno toga se može naučiti iz takvih emisija, a također mogu natjerati na razmišljanje od toga koliko je život prolazan, nepredvidljiv, do razmišljanja o tome zašto Bog ponekad šalje na mjesta i u situacije u kojima se trpi nevjerojatan strah, a često i privremeno gubi razum.
Preživljavanje na TV-u
Što se tiče nekih praktičnih učenja iz takvih emisija, mislim da nema neke pretjerane koristi. Teško da ćeš preko TV-a naučiti u prirodi zapaliti vatru ili prepoznati jestive plodove. Ponekad ti ostaju neke izuzetno korisne stvari u sjećanju. Tako sam ja zapamtila, i nekako jedva čekam da isprobam da li funkcionira u praksi, kako se obraniti ako si ronilac od napada morskog slona. Do tada, iskreno rečeno nisam ni znala da i morski slonovi postoje, a danas evo znam i kako se obraniti od njega. Ako nekoga zanima, reći ću samo da mu ne pokušava pobjeći u dubinu jer boce s kisikom sadrže manje kisika od kapaciteta pluća te zvijeri. Najpametnije je da ga se snažno udari po njegovoj surli. To bi ga trebalo zaboljeti, preplašiti i udaljiti od vas kao ronioca, a tada brišite na kopno. Slično je i s divovskim hobotnicama, njih trebate snažno uštipnuti za pipke. To ih navodno boli.
Pošto je ipak, barem u mom slučaju, nešto smanjena mogućnost da ću baš do te mjere zabludjeti u avanturu da se susrećem sa stvorenjima u ledenom moru ili ogromnim dubinama, moram se ipak vratiti na preživljavanje u svakodnevici. Osim što smo mi koji živimo u RH, postali virtuozi u preživljavanju od plaće do plaće, ili u nekim slučajevima od naknade za bolovanje do naknade za bolovanje, ima tu još mnogočega s čime se susrećemo, promišljamo pa rješavamo. Svako se nosi sa svojim situacijama preživljavanja i razvija svoje vlastite vještine preživljavanja.
Preživljavanje uz pomoć humora
Jedna od mojih osnovnih vještina, moja baza, temelj preživljavanja je humor i smijeh. Svaku, ali svaku situaciju u životu sam spremna okrenuti na humor. Obožavam crni humor (nitko nije savršen), ironični, cinični humor, šale na svoj račun, tuđi… ma svejedno, bilo što, što može izazvati smijeh je dobro. Meni je Bog baš tu osobinu podario, da se mogu smijati svemu i svačemu, i zato to često koristim.
Nažalost, ili nasreću, nisam još sto posto sigurna koje od tog dvoje, dao mi je i mozak koji možda previše brije o pitanjima kako ću sad ovo premostiti, zašto baš ja moram sada hodati sa štakom, kako da dođem od točke A do točke B a da nikoga ne maltretiram, pa smišljam rješenja za koje onda često samo ja vidim da su odlična. Nekad jesu, nekad nisu, no meni omogućuju onu samostalnost koju mi moja MS sustanarka voli oduzimati.
Najgluplje je, a stalno te prati, i ruje ti snove, a i javu, famozno pitanje – zašto? Zašto sam baš ja upala u ove situacije i zašto se baš meni mora ovo događati? Bespotrebno se to pitati, zato što je odgovor taj da i onako svatko, ali baš svatko upada u nešto. Različite su to stvari i različiti problemi ali svatko ih ima. U životu u pravilu ne dobivamo više problema nego što ih možemo podnijeti, a uvjerila sam se, niti puno manje. Zato svatko sam mora stvoriti svoje vlastito umijeće preživljavanja.
Unatoč svemu što sam gore napisala, onaj moj avanturistički duh kojeg već godinama uspješno prikrivam, bi ipak volio da može doći u situaciju u kojoj bi morao morskog slona udariti po surli.
„Što dobije onaj tko odbije križ? Povećava njegovu težinu.“ (Sv. Alfonz Liguori)
Mirjana Krpelnik
FOTO: Julian Dufort/Unsplash
