Da su presude hrvatskih sudova u slučajevima zlostavljanja žena često preblage, ponekad čudne, pa čak i monstruozne poput famoznog „ličkog rukovanja“ ( slučaj u kojem je jedan sudac okarakterizirao guranje prsta u anus jednog ličkog poduzetnika jednoj američkoj košarkašici kao rukovanje), više nije nikakva vijest. Nažalost. Ali to ne znači da se zato o tome ne treba pisati. Naprotiv, javnost bi trebala pomno pratiti i reagirati na sve takve presude. To nije nešto što smije samo tako proći „ispod radara“. Upravo jednu takvu, posve blagu presudu, izrekao je jučer Općinski sud u Slavonskom Brodu.
Divljačko iživljavanje župana
Ženu je nazivao luđakinjom, glupom kravetinom, budalom, glupačom, fizički je nasrtao na nju, hvatao je objema rukama za vrat i snažno stiskao, šamarao, govorio da će je ubiti, izbosti i rasparati grkljan. Jednom prilikom, uslijed svađe, šakom ju je udario u predjelu oka. Drugi put ju je više puta udario po glavi u predjelu ušiju. Potom ju je obuhvatio za vrat i rukama čvrsto stiskao. Kad je žena počela vrištati, rukama je čvrsto uhvatio njezine nadlaktice te rukama i nogom snažno odgurnuo, a tom prilikom je tijelom udarila u radijator i cvjetnjak, zadobivši kontuziju desne nadlaktice.
On je, kako prenosi SBplus župan Alojz Tomašević . Kako prenose mediji on i, nakon nepravomoćne sudske presude kojom je proglašen krivim za ova djela, ostaje župan Požeško-slavonske županije. Naime, Općinski sud u Slavonskom Brodu zbog nasilja u obitelji, odnosno gorespomenutih činjenica, nepravomoćno ga je osudio na uvjetnu kaznu od 10 mjeseci s rokom kušnje od dvije godine. Hrvatski zakon kaže da može ostati na tako visokoj poziciji, jer je zatvorska kazna uvjetna. Njegova supruga Mara Tomašević zadovoljna je kaže i ovako blagom kaznom, i usprkos tome što je na presudu dugo čekala. On i dalje, kao i na samom početku suđenja 2018. godine, negira svoju krivnju, najavljuje žalbu i ne namjerava odustati od svih blagodati svoje moćne pozicije u društvu.
Presude koje to nisu
Svega trinaest dana ranije, javnost se zgrozila zbog presude Općinskog suda u Vukovaru. Sutkinja ne samo da je oslobodila okrivljenog, iako je utvrdila da je počinio seksualno uznemiravanje, nego je tužiteljici presudila da mora platiti sudske troškove kao i izdatke napadača i njegovog odvjetnika. Radi se o mladoj policajki koja je prije četiri godine cijelu noć, tijekom smjene, bila izložena spolnom nasilju od strane svojeg šefa. Razlog koji je sutkinja navela je da se spolno uznemiravanje dogodilo „samo“ jednom. Predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa policajki se ispričao zbog pogrešne presude, što je prvi put u povijesti da se takvo što dogodilo. Policajac je danas u „zasluženoj“ mirovini.
Ovi svi primjeri pokazuju da usvajanje Istanbulske konvencije nije donijelo nikakvu značajnu promjenu u hrvatskom društvu i da su žene i dalje ostavljene na milost i nemilost sustavu, zlostavljačima i nasilnicima. Blage presude za nasilje u obitelji ili presude u kojima se od žrtava traži da podmiruju sudske troškove, a onima koji spolno uznemiravaju žene ništa se ne događa, samo su poticaj da nasilnici nastave s nasiljem i zlostavljanjem. Čini se da prosvjedi građana nisu nimalo utjecali na sudove. Izvršna vlast je barem pokazala kakvu-takvu osjetljivost, dok sudovi i dalje donose skandalozne presude. Pitanje je uopće kako, osim strožim zakonima i jasnijim sudskim tumačenjima, utjecati na veću pravičnost presuda.
Želja građana za pravdom tako i dalje ostaje samo neutažena žeđ. Prosvjedi se čine uzaludnim jer glasovi građana i žrtava ne dopiru do ušiju sudaca. U slučaju Hrvatske pravda ne samo da je slijepa, već je i gluha.
Jelena Oberman
FOTO: Alter
