Političke stranke profitiraju, sabornica je prazna, a za potrebite nema

Političke stranke profitiraju, sabornica je prazna, a za potrebite nema

Političke stranke profitiraju iako je sabornica redovito prazna. Istovremeno, za one koji doista rade, kao i za one u potrebi, novca – nema.

Poznajem učiteljicu, samohranu majku, koja odjeću kupuje isključivo u „second hand shopu“. Za drugo nema. Nedavno su joj pukle hlače, i ona neće kupiti nove, nego je zamolila majku da joj rupu pokrpa zakrpom. Jer nema za nove traperice. Liječnici, medicinske sestre, učitelji i sveučilišni profesori imaju sramotno niska primanja za ono što rade.

Političke stranke koštaju 56,4 milijuna kuna

Treba li političke stranke doista financirati iz proračuna pitanje je koje se postavlja ovih dana otkada je Živi zid pokrenuo skupljanje potpisa za referendum kojim bi strankama ukinuli tu povlasticu. Povlasticu koja porezne obveznike ove godine košta nevjerojatnih 56,4 milijuna kuna, gotovo 3 milijuna kuna više nego lani. To je proračun nekog manjeg grada u Hrvatskoj! Pritom najviše novca, jer ima najviše zastupnika u Saboru, dobiva HDZ – čak 21,3 milijuna.

Valja ponoviti to da ne dobivaju sve stranke isti novac, kao i reći da ne dobivaju novac stranke koje nemaju zastupnike u Saboru, tako da svi politički akteri nisu u startu u istom položaju, niti imaju stoga jednake šanse. A dičimo se riječima u Ustavu da ćemo osigurati društvo jednakih šansi!

Nema novca za lijekove i socijalu

Istodobno svjedočimo i tome da nema novca za lijekove, ili da lijekove osiguranici, usprkos zdravstvenom osiguranju, pa čak i dodatnom zdravstvenom osiguranju, moraju plaćati! Već godinama socijalno ugroženi imaju premale iznose socijalne pomoći pa se o njima, umjesto države, brinu Caritas i druge humanitarne udruge, a socijalni cenzus sramotno je nizak. A Ustavu smo se obvezali svima omogućiti dostojan život. Humanitarne akcije pokreću se i za oboljele, ali i za uređenje i opremanje javnih bolnica što je sramotno za državu koja se u Ustavu voli nazivati socijalnom državom. A po svemu sudeći država smo političkih stranaka koje parazitiraju na nama.

Neka organiziraju „fundraising“

Čini se da se odgovor na pitanje treba li financirati političke stranke nameće sam od sebe. Kada nema novca za ono osnovno zbog čega država i postoji, valja stegnuti remen, i ne rasipati novac na nešto što nije od vitalne važnosti. Stranke, kao i sada građani, mogu bez problema organizirati kakav „fundraising“, kakav uostalom i organiziraju, jer proračun im nije jedini izvor prihoda. Pojedinci itekako pronalaze interes u financiranju političkih stranaka koje su na vlasti, ili koje vlast mogu osvojiti.

Nije to nikakvo stanje anarhije kako cvili ovih dana HDZ-ova europarlamentarka Dubravka Šuica nego racionalno raspolaganje novcem. Nije to prepuštanje stranaka tajkunima s lošim namjerama kako protestiraju neki komentatori, jer kako smo imali prilike vidjeti, prepušteni su im bili i dosad. Proračunskog novca, kao što smo vidjeli, za ono bitno nema, a za političke stranke ima – i to puno! Možda to i je populistički potez Živog zida kojim nastoje prikupiti više glasova na predstojećim EU izborima, ali ne možemo se zato praviti da problem s preraspodjelom sredstava iz proračuna ne postoji. Nerazboritog trošenja proračunskog novca zasigurno bi se moglo još pronaći.

Jelena Oberman

FOTO: snimka zaslona

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.