Prvi dan proljeća ujedno je i dan osoba koje imaju takozvani Down sindrom. Taj dan se u svijetu, pa tako i kod nas obilježava nošenjem različitih čarapa. Različite čarape trebale bi nas na simboličan način osvijestiti da prihvaćamo različitosti oko nas.
Down sindrom
Ako je netko doista različit, onda su to osobe sa sindromom Down. Mnogi taj sindrom nazivaju poremećajem, bolešću ili genetičkom greškom, no ja bih rekla da se tu samo radi o osobama s jednim kromosomom viška. Provodeći jednom prilikom vrijeme sa skupinom od stotinjak takvih osoba, zapitala sam se nismo li možda mi ti koji imaju manjka. Nismo li možda mi ti koji su zbog kromosoma manje u nečemu „falični“.
Osobe sa sindromom Down, iz mog iskustva, ali i iskustva mnogih koji su imali tu sreću stupiti s njima u kontakt, su nevjerojatno tople osobe, prihvaćaju svakog, ne osuđuju i ne prosuđuju, tolerantni su i blage naravi, ne lažu, unose nevjerojatnu vedrinu u odnose s drugim ljudima i izrazito su ugodno društvo. S njima ne morate birati riječi, ne morate se bojati kako ćete ispasti ili kakav ćete dojam ostaviti, oni vas jednostavno prihvaćaju i vole takve kakvi jeste, i to se itekako osjeti. U današnjem svijetu, kada se čini kako svi više naginju ismijavanju i odbacivanju, nije li upravo to najveća vrijednost koju čovjek može poželjeti. Biti prihvaćen i voljen, bez obzira kakav je?!
Fascinantni Pablo Pineda
Iako se stvari kod nas mijenjaju, pa se takve osobe polako počinju školovati u redovnom programu i ne skrivaju se kao nekad po raznoraznim institucijama, i dalje ih prati glas manje inteligentnih i manje sposobnih. Još uvijek prevladava i mišljenje da je takve osobe, ako se u trudnoći otkrije da fetus ima kromosom viška, potrebno pobaciti. Nažalost. Smatram da je taj pobačaj samo gubitak za ovaj svijet kojemu su osobe sa sindromom Down itekako potrebne. Prije svega, da ga oplemene.
Stoga je priča o Španjolcu Pablu Pinedi, koju donosi In-portal itekako važna, jer razbija sve predrasude vezane za osobe sa sindromom Down.
Španjolac Pablo Pineda poseban je zato što je prvi Europljanin s Down sindromom koji ima ima fakultetsku diplomu. Završio je studij pedagogije, ali ni tu ne namjerava stati jer planira steći i diplomu iz psihopedagogije.
„Imao sam sreću jer me roditelji, a tako i okolina, nikada nisu doživljavali kao bolesno dijete. Također sam imao sreću jer sam naišao na učitelje koji su me jednostavno iskreno voljeli“, kaže Pineda.
Samo nebo je granica
Upravo je to ključ uspjeha. Kada se čovjek othrva predrasudama, samo nebo je granica. Uvjerena sam da mi takva „čuda“ nismo mogli gledati i svjedočiti im, jer osobama s Down sindromom nismo davali jednake šanse kao i ostaloj djeci. Nije im se davala ni približno takva posvećenost i ustrajnost kakva se daje ostaloj djeci kada se s njima radi, kada ih se nečemu podučava. Zapravo im uopće nismo davali šanse, pogrešno misleći da će cijeloga života ostati na nivou četverogodišnjeg djeteta. A to nije točno.
Mislim da je sazrelo vrijeme da se to promijeni. Uostalom i u našem ustavu je zapisana jednakost kao jedna od temeljnih vrijednosti. Vrijeme je da lijepe riječi iz Ustava pretočimo i u konkretna djela, koja, vjerujem, mogu prerasti u prava čuda kao što je to slučaj sa Španjolcem Pablom Pinedom.
Jelena Oberman
FOTO: Unsplash
