Svjedoci smo kako se ovih dana grozničavo traže razlozi tolikog iseljavanja iz Hrvatske. Iseljavanje je poprimilo epske razmjere, a političari kao da se natječu tko će za to pronaći bizarniji razlog. Toliko, da to njihovo zamućivanje vode, jer se, očito, nisu u stanju, ili ne žele, suočiti s problemom i riješiti ga, postaje iritantno.
Posljednja u nizu je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ona je u svom zadnjem intervju izjavila kako je razlog iseljavanja pisanje o aferama koje potresaju Hrvatsku.
Iseljavanje epskih razmjera
„Koncentracija na afere, koliko god one bile važne kao predmet istrage pravosudnih tijela, u javnom prostoru nije dobra i utječe na iseljavanje stanovništva iz Hrvatske“, kazala je u intervjuu za Dnevnik Nove TV. Dakle, da se ne piše o aferama, ljudi ne bi odlazili. Može li bizarnije?!
Iseljavanja su se dotakli i sindikati na prosvjedu protiv mirovinske reforme. No, sindikati su, za razliku od predsjednice, jasno adresirali problem. Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske kazao je da je 200.000 ljudi otišlo iz Hrvatske zato što ne mogu živjeti od svoje plaće, i zato što se poslodavci ponašaju prema njima kao prema stoci. Dodao je da bi radili i do 70 godina, samo da radnici u Hrvatskoj imaju iste uvjete rada i iste plaće kao u, primjerice, Njemačkoj i Irskoj. Minimalna plaća trebala bi, smatra, biti 1000 eura, a prosječna plaća 2500 eura.
Život na rubu siromaštva
U Hrvatskoj je, kako smo ovih dana mogli čuti iz izvješća Eurostata, gotovo trećina građana na rubu siromaštva. Točnije, čak 28 posto stanovnika živi na rubu siromaštva, što je skoro 1,2 milijuna ljudi. S tim brojkama, Hrvatska spada u sam vrh europskih zemalja s velikom opasnosti od siromaštva. Pitanje je što je s preostale dvije trećine. Koliko građana zapravo ne živi dobro, nego samo preživljava? Nedavno je Alter pisao o tome kako si, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, gotovo 60 posto građana Hrvatske, dakle gotovo dvije trećine, ne može priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora van kuće za sve članove svog kućanstva. Što će čovjek koji živi na rubu siromaštva, onaj koji jedva preživljava, ili onaj koji u Hrvatskoj ne može imati normalan život, napraviti nego otići tamo gdje će moći živjeti od svoga rada?!
Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata smatra da je laž da nema novca. Novca i materijalnih bogatstava ima, kazao je na prosvjedu, samo je pitanje njihove preraspodjele. „Vlada radi u interesu imućne manjine“, istaknuo je Ribić.
Poklon bogatima od 4 tisuće kuna
Služi li se Ribić demagogijom ili posljednje Vladine mjere doista pokazuju da pogoduje bogatima? Nedavno je Vlada donijela poreznu mjeru kojom onima s najvećim plaćama, plaće rastu i po 4 tisuće kuna. No, ne i onima s najmanjim plaćama. Zamislite samo da je, kojim slučajem, tih 4 tisuće usmjereno na one s najmanjim plaćama, one koji primaju neto iznos od 2700 kuna. Da je njima Vlada kojim slučajem poklonila te novce, njihove plaće bi danas iznosile 6700, dakle vrlo blizu onih tisuću eura koje sad smatramo nedostižnima. Jasno je da je u Hrvatskoj taj iznos utopija, nema tih mjera kojima bi minimalne plaće narasle na 6700 kuna, budući da poslodavci ne izdvajaju ni takav bruto iznos.
No, zašto je Vlada odlučila ići na ruku najbogatijima, kojima to povećanje u njihovom bogatstvu i ne znači puno, i zašto ništa ne čini da zaustavi iseljavanje, možemo samo nagađati. A ništa što mi pada na pamet nije nimalo lijepo, ni utješno. Nema nadnaravnih i bizarnih razloga zašto ljudi odlaze iz Hrvatske, rješenja za pomak na bolje postoje, primjerice u poreznom rasterećenju osiromašene većine, samo onima na vlasti, očito, nije stalo.
Jelena Oberman
FOTO: Unsplash
