Oduvijek sam bio ljubiteljem sireva. Svih vrsta: punomasnih, posnih, svježih, tvrdih, pljesnivih… Doslovno svih! U djetinjstvu sam imao prilike promatrati baku i tetu kako spravljaju svježi sir – osnovicu za gotovo sve ostale zamislive sirne vrste.
No, postupak nije jednostavan niti kratkotrajan, a zahtijeva i kvalitetno sirovo mlijeko. Može li se ipak, u današnje vrijeme bezglave hitnje, načiniti nešto na tragu okusa iz djetinjstva?
Itekako! Bez mnogo predznanja, uz malo volje i truda, načinimo, prema prastarom tradicionalnom receptu, kuhani sirni gruš.
1 l mlijeka
1 jušna žlica octa
Mlijeko, neprestano ga miješajući, zagrijemo do temperature neposredno prije kipljenja. Maknemo posudu s izvora topline i, neprestano miješajući, ulijemo ocat. Nakon nekoliko sekundi stvara se sirni gruš uronjen u sirutku. Po završetku procesa (sirutka je gotovo sasvim prozirna i žućkasto-zelenkaste boje), ocijedimo kroz gazu (ili gazi sličnu tkaninu) položenu na cjedilo.
(Napomena: Umjesto octa može se koristiti i limunov sok, no u nešto većoj količini.)
Tako dobiveni sirni gruš možemo začiniti po želji te vratiti u gazu i cjedilo, pritisnuvši ga kakvim utegom da se dobro iscijedi nekoliko sati, ili ga iskoristimo za pripremu drugih slatkih ili slanih specijaliteta.
Sirutka je bogata proteinima, aminokiselinama i drugim važnim hranjivim tvarima, pa ju nikako ne bacajte.
Uslast!
Hrvoje Banaj
FOTO: Hrvoje Banaj
