Učitelji štrajkaju, ali moje dijete zbog toga neće ispaštati. Naprotiv. Dobit će važnu lekciju u životu: da se protiv nepravde treba boriti. Da se isplati boriti za svoja prava i u tome biti složan i uporan. Da se rad mora cijeniti. Da ne pristaje na manje od onog što zaslužuje. Da se školovanje isplati. 

Teza o ispaštanju djece

To što će nadoknađivati školu subotom, ili će mu školska godina malo duže trajati, zaista nije nikakvo ispaštanje. Ta sada ionako uživa – u neplaniranim praznicima. Njemu je dobro i bit će mu dobro. Oni kojima nije dobro su upravo učitelji.

Tezu o ispaštanju djece prvo su početkom tjedna plasirali neki mediji, da bi je, naposljetku, ovoga četvrtka na sjednici Vlade jasno i glasno izrekao i sam premijer. Učitelji su sada pod nevjerojatnim pritiskom i nadam se da neće popustiti. Od sveg srca im želim da im se učinjena nepravda ispravi. Nepravda u obračunu plaće koju je učinila bivša Vlada, ali doduše, ni ova ne pokazuje ozbiljne namjere da je i ispravi. Naprotiv, čini sve kako bi javnosti zamaglila oči.

Priznajem, ni meni isprva nije bilo jasno zašto učitelji ne pristanu na povećanje plaće od 6,12 posto koje se ne tiče samo njih, nego i svih koji rade u državnoj službi. No, kada sam to pitanje postavila poznanici, prosvjetnoj djelatnici, stvari su mi postale bistrije nego kada sam o tome čitala, točnije, nisam čitala u medijima.

Rekla mi je: „Tako bi se razlika između nas i zaposlenih u državnoj upravi s istom stručnom spremom još više povećala. Mi tražimo povećanje koeficijenta, da se barem izjednačimo s njima.“

Dok učitelji rade, uhljebi sjede na kavama

Kada se sjetim kako su mi neke bliske osobe pričale kako izgleda rad u državnoj upravi, mrak mi padne na oči. Jer, to nije rad, nego sveopći nerad. Sjedi se satima na kavama, igraju igrice na kompjuteru ili visi na internetu. Čudak si ako radiš. Iako ima i takvih. Pola tih radnih mjesta i sasvim bespotrebnih i besmislenih poslova izmišljeno je da bi se uhljebili politički kadrovi, kumovi i rođaci. Ako im poželiš i dati otkaz zbog nerada, ne možeš. Zakon te koči.

S druge strane tu su učitelji koji, ako ništa drugo, poderu svoje glasnice objašnjavajući iz sata u sat djeci gradivo. Probajte samo bez prestanka suvislo i bez zamuckivanja pričati deset minuta o nekoj ozbiljnoj temi, snimite se kamerom, okačite snimku na YouTube pa javite kako je prošlo. Jesu li vam se smijali? Jeste li mogli sve odraditi bez iscrpnih priprema? A radi se o tek pišljivih deset minuta. Odradite 45 minuta govora pred publikom od 30-ero djece, koja k tome nemaju koncentracije mirno sjediti i slušati, ali će rado uočiti svaku vašu grešku, naučite ih nešto novo, pa onda slobodno komentirajte. 

Iva Kozarac

FOTO: JESHOOTS.COM/ Unsplash