Alojzu Tomaševiću, županu Požeško-slavonske županije, jučer je na sudu u Slavonskom Brodu počelo suđenje za obiteljsko nasilje. Tereti ga se da je zlostavljao suprugu Maru Tomašević.
U zadnje tri godine, svjedočila je Mara Tomašević prvoga dana na sudu, suprug ju je vrijeđao psovkama, prijetio, šamarao ju, nekoliko puta je imala razbijeno oko, primao ju je za vrat i udarao po glavi, u trudnoći ju je gurao po kući i skoro je ubio, a htio ju je i pregaziti autom. Nasilje nad njom se intenziviralo, kaže, nakon što je otkrila da ima ljubavnicu.
Nasilje i socijalna izoliranost
Zbog svog istupa u medijima, u koje je izišla nakon što nije bilo odgovora iz vrha HDZ-a na njeno pismo, doživjela da su je se zbog toga odrekla i vlastita djeca, a ljudi u Požegi počeli su je izbjegavati. Ona je ta koja je bila socijalno izolirana, a jedinu posljedicu koju je njen suprug doživio je da je, nakon što je priča izašla u javnost, izbačen iz HDZ-a. Bila sam u Požegi, župan je i dalje uvažena ličnost u lokalnoj zajednici.
Kako to već biva, mase ne napuštaju one koji su na poziciji moći, ni kada su osumnjičeni za teško kazneno djelo. Napuštaju one bez novca i moći, one za koje vjeruju da od njih ne mogu imati koristi kao od osobe na poziciji. Dok je na poziciji. A kad takve osude, ili maknu s pozicije, svi se razbježe kao miševi.
Iz mog nekakvog iskustva i znanja, pogotovo je to izraženo tamo gdje je siromaštvo veliko, gdje je borba za opstanak nemilosrdna. Drugi je razlog što se pretučenoj ženi, kao što redovito svjedoče brojne udruge i struka, ne vjeruje. Jer, župan tvrdi da nije kriv. Tvrdi da Mara Tomašević laže.
Trpjeti nasilje nije kršćanski
Činjenica je da se istina tek treba utvrditi na sudu, no bez obzira na ishod suđenja i presumpciju nevinosti, ovu priču donosimo kako bi ukazali na jednu već uobičajenu, mučnu šprancu. Kao da udarci, osjećaj straha i ugroženosti, te povreda dostojanstva, nisu dovoljni, žene se dodatno uništavaju time što im se ne vjeruje, što ih se socijalno isključuje, a prečesto nemaju ni prihoda od kojih bi mogle preživjeti samostalno. Žene upravo ne napuštaju nasilnike i ne prijavljuju policiji nasilje u obitelji, zato što im nitko ne vjeruje, zato što svi traže krivnju u njoj, zato što nemaju dovoljno prihoda i nemaju gdje otići, zbog djece, zbog straha od onoga što će ljudi misliti…
Nerijetko se žene, koje se pak usude, naziva razaračicama obitelji. Iako obitelj razara nasilnik, a ne progovaranje o nasilju kojeg netko trpi. Nitko nije dužan trpjeti nasilje. Trpjeti da netko narušava tvoje dostojanstvo, život i zdravlje, nije nimalo ni moralno, niti kršćanski. Jer, u osnovi kršćanstva je ljubav, kako prema drugima, tako i prema samome sebi. A nije ni nimalo moralno, niti kršćanski, okrenuti leđa ženi koja tvrdi da je žrtva nasilja.
Jelena Oberman
FOTO: Unsplash
