Iz mog kuta (3): Budi drugačiji ili umri!

Jednom ne tako davno jedan francuski profesor je rekao da je u marketingu jedino važna jedna konstatacija: ”Budi drugačiji ili umri!”

Kada je Leonardu DiCapriju u filmu “Uhvati me ako možeš” otac (polupropali poduzetnik) objašnjavao kako funkcionira marketing, rekao mu je: “Znaš li sine zašto Yenkeesi uvijek pobjeđuju? Zato što protivnici ne vide loptu od prugica.”

Otac je tom prilikom htio reći da ako poduzeće ima dobar brend ili grad dobru prepoznatljivost, kao što su samoborske kremšnite ili varaždinski Špancirfest, onda skoro sa sigurnošću možemo reći da taj fascinirani turist neće primjećivati kuće bez fasade ili ilegalne mini deponije.

On će toliko biti fasciniran viđenim, da neće niti primijetiti, kad će mu grad uzeti boravišnu pristojbu. Neki ljudi će se tamo ići vjenčati, drugi će u tom gradu pojesti ručak, o njemu će pričati itd.

Kada nešto planiram, pokušavam gledati stvari na taj način, pa hajd’mo malo o zaprešićkom turizmu.

Turizam grada bih mogao podijeliti na dva najbitnija dijela. Prvi se odnosi na unutarnji turizam i on predstavlja veći dio imidža grada. Cilj tog prvog je sreća stanovnika.

Lagao bih kada bih rekao, da tu nisu napravljeni neki minimalni koraci. Pri tome najviše mislim na rad ekipe sa Zfm-a koja je radila na projektu Zekanje, Banovanje, Ledena bajka, te Lampionovo i Kotlovinijada u Novim Dvorima. To su relativno dobri projekti za razonodu lokalnog stanovništva, ali, nažalost, nemaju nikakvu važnost za vanjski turizam.

Drugi se odnosi na vanjski turizam i to je druga strana medalje koja nosi sa sobom noćenja i potrošnju. Da bi vanjski turizam funkcionirao, kao prvo, publika mora biti obaviještena i izvan Zaprešića, što mi to točno imamo.

Da bi potencijalni turisti bili obaviješteni, Turistička zajednica mora imati web stranicu (napokon je dobila nešto nalik tome nakon 23 godine rada), mora se angažirati na društvenim mrežama (to ne radi), mora imati bazu novinara koje redovno poziva na sve evente u Zaprešiću (držati ih kao kap vode na dlanu), ulagati u jumbo plakate ciljano u okolici, koristiti West Gate za promociju. Ništa od toga zajednica nije iskoristila.

Što treba  grad nuditi turistima?

Trenutni potencijal je blizina Zagreba: To što je Zaprešić tako blizu Zagrebu ima nekoliko prednosti u ideji što ponuditi turistima.

  1. Biciklistička staza do Zaprešića

Danas u doba buđenja svih mogućih sportskih aktivnosti grada, u kojem je prosječna dob 37 godina i koji ima preko nekoliko klubova iz područja hodanja, planinarenja i biciklizma, Zaprešić nikada nije spomenuo da je dio projekta Green Way  (izrade biciklističke staze od Bregane do Lijevog Dubrovčaka koja bi kroz Zagreb prolazila na oba nasipa Save s lijeve i desne, a kroz naše područje i dalje od Zagreba s desne, samoborske, strane). U GUP-u grada, kao i u prostornom planu, Grad ne planira spoj na tu „svemirsku stazu“ čime pokazuje da uopće ne zna o čemu se tu radi.

Ta staza bi trebala imati punionice za električne bicikle i bila bi itekako korisna, ne samo za turiste, nego i za naše ljude koji rade u Zagrebu i koji bi sigurno radije vozili bicikl na posao uz Savu, nego da na Aleji Bologne izbjegavaju aute. Znači, kako sada stvari stoje, na tu stazu bi se moglo doći samo preko skele, jer se Zaprešić nije potrudio predvidjeti pristupne ceste, niti urediti stazu do Podsuseda s lijeve strane Save.

  1. Kamp odmorište na Bageru.

Prošao sam gotovo čitavu Europu s kamperom i moram priznati da je Zagreb jedan od rijetkih gradova, koji nemaju kamp odmorište u samom gradu.

Trenutno postoji Camp Zagreb (u Rakitju) koji je stalno krcat kamperima.

Bolje od kampa Zagreb bi svakako bio kamp Bager jer ima jako blizu željezničku stanicu, što je ujedno i najbitniji detalj kod planiranja takvog odmorišta.

Sve ide u prilog takvom odmorištu osim blizine pročišćivača otpadnih voda koji jako smrdi, pa bi bile i takve recenzije. Iz navedenog vidimo da nitko ozbiljno nije planirao ovdje kamp, kada ga je stavljao u GUP. 🙁

  1. Novi Dvori

Najbitniji dio Zaprešićkog projekta koji bi trebao jednom zaživjeti. Vrlo je korisno znati da već jednu godinu na Njuškalu postoji oglas o prodaji dva kompleta odjela Bana Josipa Jelačića sa potvrdom o 99.9 posto autentičnosti. Bilo bi lijepo vidjeti je li Grad kontaktirao oglašivača. Novi Dvori su prepuni potencijala i potpuno su neiskorišteni.

  1. Brendiranje grada

Grad mora imati svoju prepoznatljivost. Ban Josip Jelačić  to svakako nije. Uz puste utrošene milijune, nažalost, od 10 ljudi koje sam nasumice odabrao i ispitao, samo jedan je znao gdje mu je grob i gdje je živio. Ban je nama izuzetno bitan, ali mladim ljudima koji vole dirati i micati po muzeju, potreban je drugačiji pristup. Kao onaj u muzeju Nemo u Amsterdamu ili bio kojem nacionalnom muzeju u Norveškoj, Švedskoj ili Finskoj. Naš grad mora biti grad vilenjaka, ljubavi i sreće i tako mora biti iskomuniciran.

 

Moja vizija grada u roku od 20 godina te pretvaranja istog u pravi turistički grad

 

Tu se sada vraćamo na priču sa početka o lopticama i dresovima.

1. Osposobljavanje parne lokomotive koja bi vozila turiste sa Glavnog kolodvora.

Zagreb ima jako veliki broj turista koji tvrde da u gradu nemaju što raditi dulje od nekoliko dana. Zašto grad Zaprešić ne bi iskoristio takvu potrebu pa da privuče turiste parnom lokomotivom i starim vagonima? Već postoji stanica u Novim Dvorima.

Zamislite  samo potencijal u vrijeme adventa!

Financiranje iz EU fondova za očuvanje baštine (javno privatni interes je pokriven).

2. Prokop kanala Črnec – Krapina i dovođenje Krapine uz rub centra Zaprešića.

Takvom regulacijom grad bi postao grad na rijeci uz koji bi se mogle napraviti šetnice.

Financiranje EU fondovima

3. Nakon što se izgradi HE Podsused i nakon što se obuzda Sava svakako je potrebno planirati Savu kao centar rekreacije i povezivanje vodenim tokovima sa Slovenijom.

Financiranje od strane države

 

Naravno, mnogi će reći da sam lud, ali  tako su mi i govorili, kada sam rekao, da ću proizvoditi kišobrane.

Marin Rogić

FOTO: Alter