Neobično zabavan, varaždinski bend Kranks će vas odvesti direktno ispod zemlje, ali vam neće ubiti raspoloženje. Kad bismo tražili poveznicu s komercijalnim bendovima, našlo bi se tu raznih utjecaja, ne samo u punku i rocku, nego tu ima i zvuka koji podsjeća na Dubiozu Kolektiv. Da se, kojim slučajem, žele komercijalizirati, mogli bi biti poput Kawasaki 3p-a, s time da bi oni na scenu donijeli jedan sasvim novi zvuk, zvuk kojeg su nazvali jungle punk. S bendom nas je upoznao njihov saksofonist Dubravko Dvorski.

Da parafraziram naslov jedne vaše pjesme s hvaljenog albuma „Take One under Ground“ kojeg ste izdali prošli mjesec i može se pronaći na Bandcampu, tko je Kranks? 

Kranks je oformljen krajem 2020. sa željom da mi sviramo glazbu koju smo željeli slušati, a unatoč bespućima interneta nigdje je nismo mogli pronaći. U veljači 2022. snimili smo “Take One under Ground” (bandcamp) kako bismo glazbu koju stvaramo mogli i svakodnevno slušati. Kranks jesu 2 tenor saksofona (Dubravko Dvorski, Predrag Vujasinović), truba (Tvrtko Trlek), bas gitara (Alan Dilger Pintarić) i bubnjevi (Filip Šmit) i zborno pjevanje članova benda. Kranks jesu 40 minuta pozitivne energije, veselja i jedinstvenog muzičkog izričaja. “Stani! Stoj! Pogledaj me dobro. Stani! Stoj! Sasvim sam normalan!”. Mi smo Kranks… upoznajte nas.

Hoće li Kranks ikada postati komercijalan bend, čini se da za to imate potencijala?

Hvala na vašoj želji, no mislimo da neće. Sama riječ „komercijala“ nas u umjetničkom smislu odbija. „Komercijalni“ smo u redovnom životu, a ta komercijala nam omogućuje da nam Kranks budu čista zabava, užitak, dodana vrijednost svakodnevnom životu, mentalna higijena. Za komercijalni probitak u smislu da se od bavljenja muzikom našeg glazbenog izričaja može ostvariti neki materijalni dobitak, uz vrijeme provedeno na sceni, potrebno je da te upozna veći broj slušatelja, da te prihvate i da te traže. Za to pak je potrebna prezentacija u medijima (web, radio…), sudjelovanje na festivalima, nastupi na kojima se širi krug ljudi koji su imali priliku čuti bend uživo. A kako to postići? Teško… ljudi su zasićeni muzikom, sve je dostupno preko interneta i onih servisa… nemaju ljudi potrebe za ići na koncerte nepoznatih im bendova.

Pretpostavljamo da mnogi od adresata na koje smo uputili naše prezentacijske mailove nisu niti posvetili svoje vrijeme preslušavanju naših materijala (eto, ti – Alter.hr portal je prvi koji nas je pitao da kažemo tko smo to mi Kranks). Oni koji jesu – javili su se povratno isključivo s pozitivnim i više nego pozitivnim dojmovima. Bez lažne skromnosti, svi iz Kranksa smo poprilično toga odsvirali, odslušali i odgledali u svojem životu (od R’n’Rolla, klasike do jazza), i temeljem toga smo u jednom trenutku stvaranja naših pjesama shvatili da je to što mi muzički radimo (u širokim okvirima muzičkih pravaca R’n’Rolla) jedinstveno na ovim prostorima.

Tko ovdje još svira nešto poput Kranksa? Nitko. Tko nema gitaru u bendu? Rijetki. Tko koristi isključivo duhače da sviraju glavne teme? Rijetki. Tko s duhačima svira energičnu muziku, punk ili garage stila? Nitko. Jasno je da ovo zvuči samodopadno, uobraženo… prepotentno. No, budući da nismo „komercijalni“ možemo reći što mislimo bez kalkulacija i želje da idemo niz dlaku i da se svakome svidimo.  

Kako to da ste zadnji album snimali uživo, a ne, kako je to uobičajeno, u studiju?

Snimili smo u studiju (underground profila), ali zajedno, bez zasebnog snimanja pojedinih instrumenata. Željeli smo kod kuće i u autu slušati onu muziku koja nam je dobra, a to je ono što sviramo. Dakle – trebali smo se snimiti. Svakodnevni privatni životi ne ostavljaju nam previše vremena da bismo mogli sjediti u studiju dulje vrijeme. A i čemu plaćati sate u studiju, ako znamo što želimo? Željeli smo se snimiti, da na snimkama zvučimo onako kako zvučimo u živo, da snimke budu sirove, prljave, underground. No ipak se nismo mogli snimiti u prostoru gdje vježbamo, trebao nam je bolji prostor za to.

Došli smo iz Varaždina u Zagreb u studio u 9 sati, složili opremu, čekali PV-a 1 sat da i on dođe, odsvirali, platili studio, sjeli u aute i u 13 sati smo doma ručali sa ženama i gledali Plodove zemlje na TV. Snimili smo od prve, bez puno ponavljanja, tzv. one take. Doma smo poravnali kanale, da ne strše, i to je „Take One under Ground“.

Kako izgleda hrvatska alternativna scena danas, koliko je velika, koliko je brojna publika?

Hrvatska glazbena alternativna scena – bendovi koji nemaju izdani materijal za nekog od brendiranih izdavača? Mnogobrojni su bendovi, ljudi se bave glazbom, ali svi imaju problem s prezentacijom – prilikom za nastup pred zainteresiranim slušateljima. Bendovi su najmanji problem scene. Bendovi postoje, postoje tzv. nezavisni izdavači, postoje tzv. nezavisni portali i ljudi koji pišu na njima, postoji određeni broj ljudi koji bi došli na koncert, problem je s mjestima za sviranje.

Malo prostora ima stalni razglas i bubnjeve postavljene na bini. Dakle – ako želiš svirati – dogovori se s nekim prostorom (neki lokal), donesi svoju opremu (razglas, bubnjevi, mikrofoni, etc…), postavi to, odsviraj, sve rasklopi… teška šljaka, umori te to. A normalno je da lokali koji i nude mogućnost da ti sve doneseš i odsviraš, najčešće ne mogu platiti troškove dolaska benda jer ljudi žive od potrošenog novca u lokalu, a alternativni, neafirmirani, široj publici nepoznati bendovi, nisu mamac da će doći neka masa ljudi u lokal. I to je taj začarani krug. Problem scene su mjesta i prilike za sviranje, a u osnovi problema je naravno – novac.

Zato je navala bendova na mjesta gdje postoji oprema velika, pa bendovi čekaju dugo, dugo da im se ukaže neki termin za nastup… Vjerojatno se neki i raspadnu do tog termina koliko se čeka. 

Čini se da je Varaždin rasadnik talenata. Ima li lokalna, varaždinska vlast sluha za alternativnu scenu, imate li kakvu novčanu potporu, potporu u vidu odgovarajućih alternativnih klubova?

Naš je dojam da lokalna vlast općenito za kulturu izdvaja sredstva dostatna da se osigura i opstanak i razvoj svih vidova mainstream kulture. I za alternativnu se kulturnu scenu izdvaja dovoljno da ona živi. Naravno, ljudi vezani uz kulturu (mainstream ili alternativnu) bi uvijek željeli više sredstava od lokalne vlasti, ali mislimo da je ono što se daje, sasvim dovoljno čak i za napredak i razvoj. U Varaždinu djeluje Klub P4 koji se trudi zadovoljiti sve želje zainteresiranih za raznolike vidove kulture. I u tome su prilično uspješni.

Kranks nema ničiju potporu. Mi djelujemo izvan tih tokova. Dovoljna potpora će biti ako uspijemo dogovoriti termin s P4.  

Što mislite o hrvatskoj glazbi? Ima li šanse za opstanak? Koga cijenite na sceni?

Na ovo pitanje odgovorit ću u svoje osobno ime, ne u ime benda (možda netko od članova misli drugačije … LOL) 

Hrvatska glazba? U jazzu i klasičnoj glazbi postoje umjetnici kojima se divim. No, to ovdje nije fokus. 

Postoje mainstream rock bendovi i izvođači. To su oni koji izdaju za brendirane izdavače, žive od muzike, imaju gaže, vrte se na radijima, portali pišu o njima, budu na TV i sastavni su dio repertoara gažerskog benda na svakoj svadbi. To je sasvim u redu, nešto se na kruh mora namazati. Ljudi rade i žive od toga. Većina tih su stariji od nas. Nemam ništa protiv… plaćaju porez, ponekad humanitarno, pro bono, nastupaju. Neki su politički angažirani. Sudjeluju u javnom životu. O njima nemam mišljenje. Oni su tu, oni jesu… kao što je kiša, sunce, rođenje i smrt. Prihvaćam ih kao činjenicu. Među njima ima i onih koji su do mainstreama došli uz krvava koljena i za čijim je kombijem ostao krvavi trag na asfaltu. Poštujem to. To je prva grupa – oni će opstati.

Postoje neafirmirani bendovi i izvođači. To je druga grupa. To su oni koji izdaju za non mainstream izdavače ili izdaju samoizdanja ili uopće ništa ne izdaju. Oni ne žive od muzike, nemaju kombi, rijetko nastupaju pred publikom jer nemaju gdje, ne vrte se na radijima, portali ne pišu o njima. To su oni koji prije i poslije svojeg nastupa piće piju s publikom i posjetiocima koncerta, ponekad i iz iste flaše. Boli ih briga za politiku, ali imaju svoje mišljenje. Velika većina njih, svaki pojedinačno – kao bend, nemaju šanse za opstanak… prije ili kasnije doći će nužnost komercijalnog života i osiguranja egzistencije, što najčešće utamani volju za stvaranjem glazbe i bendom. Ali kao pojava i to će opstati… uvijek će biti novih koji ulaze u tu scenu, a bit će i onih koji joj se vraćaju.

Dakle – opstat će i mainstream i alternativa. Ima mjesta za sve. Neka cvijeta 1000 cvjetova.

Iz prve grupe prema većini sam ambivalentan, neke poštujem. Neću ih isticati jer nema potrebe – imaju dovoljno prostora u svim medijima.

Drugu grupu cijenim. Ogromnu većinu njih nisam čuo (jer ih nemam gdje). Čuo sam (zahvaljujući portalu Terapija.net) Čudnoređe i Žblj Mozaik. Oni su mi jako fajn.

Nekad je postojala i treća grupa. To su bili afirmirani bendovi koje smo smatrali dijelom nas – treće grupe. Sexa, SCH, Idijoti, Messerschmit, Idiogen, Res Nullius, Miladojka Youneed, Motus. Treća grupa danas ne postoji.

Tko su vam uzori?

Da ovo nije vezano uz glazbu, rekao bih majka i otac.

A u rock glazbi nemamo uzora – tražimo i stvaramo jedinstveni muzički izričaj. Jungle punk!

Ali, jasno je koje je pitanje… volimo se opustiti i prepustiti uz Tomu Bebića, Tom Waitsa, Johnny Casha, Disciplinu Kičme, Buldožer, Morphine, Velvet Underground, King Crimson,  CAN, Janka Nilovića, Kire Mitreva … kako koji od članova Kranksa.

Objavili ste album, kakvi su daljnji planovi? Hoće li biti kakav koncert, turneja?

Vježbamo i stvaramo nove pjesme. Naravno, voljeli bismo nastupati i prezentirati zainteresiranima naš dosadašnji rad. Poslali smo na mnoge strane naš materijal… čekamo povratne informacije. U ovom trenutku nemamo ništa određeno za potvrditi gdje ćemo nastupiti, klubovi i lokali imaju većinom od ranije potvrđene bendove i programe, pa čekamo naš trenutak… na jesen će biti (nadamo se) više toga što se koncerata tiče.

Na jesen ćemo snimiti drugi dio Kranks edicije: Take Two under Ground… imamo materijala dovoljno.

Ako se netko drzne preslušati naš materijal na Bandcampu ili posjetiti naš Facebook, pa nas nakon toga pozvati – rado ćemo se odazvati.

Za kraj, hvala Jelena Oberman i alter.hr na ovom intervjuu.

Das war Kranks!

Natipkala pitanja: Jelena Oberman

FOTO: KRANKS