Kako se snaći sa sretnim osobama?

Kako se snaći sa sretnim osobama?

Bila sreća odlika, doživljaj, debljina novčanika, ma što god to bilo nekome, primjećujem da se samo rijetki ljudi vesele i funkcioniraju u odnosu sreće drugoga. Ako nije nevolja, smatraju se nepotrebnim i nepoželjnim. To je baš tužno. Jer sve se dijeljenjem uveća ili smanji. Bez obzira što kaže o toj operaciji matematika. Primjećujem da neki ljudi jedva čekaju tuđu nevolju. Ne želim vjerovati da je to zbog zluradosti. Nego jednostavno obrade to u glavi tako da su jedino u tuđoj nevolji korisni, potrebni i vide smisao. A to je jako pogrešno. I stvara sliku manje vrijednosti samog sebe ako je netko uspješan i sretan i želi to podijeliti s drugim. Jednostavno se javi sindrom nestajanja. Zašto?

Pa lijepo je dijeliti i sreću i tugu. Što je to tako tužno u čovjeku pa ne može podnijeti da je prihvaćen u društvu onih koji eto uspješno nose svoju muku, vesele se tuđoj radosti i uspjehu.

Koliko čovjek može ne voljeti sebe da se osjeća da pripada drugome jedino ako je taj drugi bespomoćan, jadan, uništen ili bolestan? Možda se sada neki pozivaju na prijatelj se u nevolji poznaje. Je. Istina je to. Ali kakav ako ne može podnijeti i radost i uspjeh i sve ono što taj drugi ima, zna, pokušava ili osjeća? Ne znam odgovor na to pitanje i uvijek se iznova iznenadim kada primijetim tu pojavu. Možda stane u riječ zavist ili naslada, zluradost. A možda ne stane u ništa osim u ispraznost ljudskosti bez cjelovitog duha. Tražeći odgovor, dan po dan, želim da svatko od nas nađe svoju sreću, i one s kojima to radosno dijeli. Jer ljudsko biće ostvaruje se u cijelosti jedino u odnosu s drugim. I u tuzi i u sreći.

Sabrina Pejić

FOTO: Jeryd Gillum/Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.