Korona za doručak, korona za ručak i korona za večeru. U međuobrocima potres. Slika je to Hrvatske zadnjih tjedana.
Prošla su već dva mjeseca otkad se ta nesretna boleština pojavila i sve što čitamo, slušamo i gledamo je o njoj.
Korona na 101 način
Korona na 101 način, u svim mogućim varijantama, iz svih mogućih kuteva. Kad će ta korona ljudima dosaditi pa da nam za promjenu mediji serviraju i neke druge teme? Istina, život je stao, ali trebamo li mi zato biti fokusirani na tu jednu, jedinu temu. Koja k tome nije nimalo ugodna. Niti zdrava.
Postali smo opsjednuti boleštinama. Presice Kriznog stožera pratimo kao da nam se sama Gospa Međugorska ukazala.
Ovisni o informacijama
Ovisni o informacijama, poput narkomana koji heroin uzimaju na špricu, uzimamo novu dozu svake nove vijesti o bolesti. Može li morbidnije?
Kako nekima ni presice, niti vijesti svako malo nisu dovoljne, u međuvremenu se hrane različitim teorijama zavjere. Svako malo dobijem poruku o nekom „novom otkriću“ koje nam svjetski moćnici i vladari iz sjene taje. Već odavno ih ne otvaram.
Mediji nisu krivi
Znam, neki će sad reći: mediji su krivi. Ali nisu mediji krivi. Gledam neki dan raspravu ispod najave za emisiju „Nedjeljom u 2“. Urednik je nakon šest emisija o koroni odlučio promijeniti temu. Pratitelji su ga dočekali na nož: „Zašto sad o tome? To nije relevantno, to nije aktualno! Aktualna je korona!“
Uzalud objašnjavanja, ljudi traže samo jedno. Još više i više informacija o koroni. Iako je sve što se na tu temu imalo za reći već rečeno. Dakako, ni znanstvenici još ne znaju sve. Ali kad doznaju, sigurna sam, nećemo ostati uskraćeni za te informacije.
Ne pratimo svi vijesti
Suprotno većini, ili barem velikom dijelu javnosti, ja sam odlučila ignorirati portale, radio-postaje i televizijske dnevnike. Koliko to mogu. Kliknem samo na ono što mi se čini važno. Tek toliko da znam kad ćemo se vratiti u normalan život. Zabavljam se drugim stvarima. Posvetila sam se hobijima i obitelji. Barem sada imamo vremena za to. Otkrila sam i da kad se bavim nečime, uopće ni nemam više vremena i volje za konzumiranjem tolikih informacija. A kad nema toliko informacija, nema ni panike i psihičkih kriza koje, kao što vidim kod nekih, idu u paketu s time.
Izlazak iz krize
Imala sam i ja, doduše, jednu krizu. To je bilo kada sam shvatila da nema izlaska iz kuće najmanje dva mjeseca. Jutro nakon noći u kojoj me je ta zastrašujuća misao prenula iz sna, odlučila sam promijeniti ploču. Posvetit ću se onome što volim, a što sam ranije, u nedostatku vremena, zapostavila. Poslušat ću savjete psihologa i prestati pobožno pratiti svaku vijest.
Početi pozitivno gledati na sve što se događa, nije samo pritisnuti neki prekidač u glavi ili izreći magične riječi: „Budi pozitivan“. Ne ide to tako i svi koji misle da je lako, zavaravaju se. Postati pozitivan znači promijeniti svoje djelovanje. Prestati raditi ono što te užasava i ispuniti si život sadržajima koji te obogaćuju. Mogu reći da ja zato ne doručkujem, ne ručam i ne večeram koronu. Naletim na nju tu i tamo tijekom dana, kao na neku nezamjetljivu smetnju.
Iva Kozarac
FOTO: Engin Akyurt/Unsplash
