Da je internet postao mjesto za istresanje osobnih frustracija, više i nije vijest. Najčešće to izgleda tako da ljudi ismijavaju druge. To nerijetko prelazi u iživljavanje najgore vrste. Obično to radi jedna grupa ljudi, koja se ponekad i privatno poznaje, nad pojedincem. Blaža verzija iživljavanja internetskim rječnikom se naziva hejt, što bi u doslovnom prijevodu na hrvatski bila mržnja. Otvoreno nasilje se zove cyber bulling, odnosno virtualno nasilje, i, nažalost, kako stručnjaci svjedoče, ostavlja iste posljedice kao i tradicionalno nasilje, ono „licem u lice“. Može dovesti do težih psihičkih stanja, čak i samoubojstva.

Mogao bi ili možeš

„Imam temu za članak o tome kako su ljudi na internetu bezobrazni bezobrazuluka radi, glupi i neinformirani“, javila mi se u inbox novinarka i blogerica  Nika Ostoić.

Godinama je, naime, član jedne inozemne grupe na Facebooku koja okuplja poklonike britanskog rock sastava Oasis. Tamo je odlučila pokazati svoju novu tetovažu s jednim stihom pjesme tog sastava. No, umjesto čestitki za tetovažu dočekalo ju je brutalno iživljavanje.

Ljudi su je na stranici stali ismijavati, vrijeđati, njezina fotografija je dobila 100 smajlića koji se smiju, 50-ak ljudi joj je napisalo da je idiot i budala. Neki su napisali i da se ubije jer ima pogrešno napisanu tetovažu, kao i to da je sramota za prave poklonike, jer nije bila u stanju na Googleu pretražiti riječi pjesme. Problem je bio u jednoj jedinoj riječi istog značenja, ali u drugom vremenskom obliku. Na tetovaži piše „could“ (mogao bi), a prema mišljenju glasnih članova grupe trebalo je pisati „can“ (možeš).

Kad je na kraju jedan član grupe priložio snimku, na kojoj pjeva autor pjesme i na kojoj se jasno čuje „could“, svi su naglo utihnuli. Iako se ispostavilo da ona nije u krivu, nego da Googleova tražilica kao prvi rezultat izbacuje pogrešno napisan tekst, nitko joj se nije ispričao. Umjesto toga, pola ljudi je izbrisalo svoje komentare.

Nitko ne uskače u pomoć

Nešto slično se dogodilo i autorici ovih redaka. Na jednoj sam grupi spomenula da bi pse trebalo odgajati pozitivnim pristupom, nastalim na temelju znanstvenih istraživanja psihologa Pavlova i Skinnera. Ljudi koji zastupaju drugi, sasvim suprotan, tradicionalan pristup jednostavno su se povampirili. I u svemu su mi počeli mahnito tražiti grešku kako bi me diskreditirali i ismijali.

Zanimljivo je i to kako nitko ne uskače i pomaže onom koga se virtualno „cipelari“. Ili se pomaže vrlo rijetko tako da je novinarka iz priče imala sreće. No, pojedini primjeri tuča, kao što je bio slučaj tuče maloljetnica u Splitu početkom ove godine, pokazuju da nitko ne uskače ni u takozvanom „stvarnom životu“. Masa je stajala sa strane, gledala, mnogi su i snimali mobitelima, ali ih nisu pokušavali razdvojiti.

Stoga treba biti pažljiv kada se učlanjuje u različite grupe i komentira, te valja imati na umu da će rijetko tko ili nitko, u takvim raspravama, promijeniti svoje mišljenje. Kako upozoravaju stručnjaci, posebno treba paziti na djecu, koja su zbog svoje dobi i procesa odrastanja izuzetno ranjiva skupina.

Opasnost od suicida

Stoga vas upućujemo na „Priručnik za prevenciju nasilja putem interneta“ koji je izdao Filozofski fakultet u Osijeku. Možete ga pronaći OVDJE.

U njemu autorice dr. sc. Ana Babić Čikeš, aistentica Marija Milić, doc. dr. sc. Daniela Šincek i dr. sc. Jasmina Tomašić Humer upozoravaju da od takva nasilja dijete ne može pobjeći u sigurnost svoga doma. Podsjetnici na nasilje, naime, stalno su dostupni putem računala i mobitela. Kao i kod nasilja „licem u lice“ i obilježja internetskog nasilja su agresivnost i postojanje namjere da se drugu osobu povrijedi. Počinitelj, također, može biti jedna osoba ili skupina, a žrtva se ne može samostalno obraniti.

Fu, Chan i Ip još 2014. godine ukazali su na to da zemlje u kojima je veća učestalost nasilja putem interneta doživljavaju i veću učestalost neprirodnih smrti djece. Pritom se prvenstveno misli na suicid. To, pišu autorice, jasno ukazuje da se radi o potencijalno izuzetno ozbiljnom problemu koji narušava kvalitetu života mladih ljudi. Chisholm i Day su utvrdili da žrtve tradicionalnog nasilja doživljavaju strah i depresiju, dok žrtve vršnjačkog nasilja putem interneta doživljavaju ljutnju, tugu i strah. No, kako autorice upozoravaju, nasilje na internetu i tradicionalno nasilje često se isprepliću.

Misle da će izbjeći kazni

Prema Chisholmu i Dayu nasilje putem interneta odvija se brže, počinitelji misle da će izbjeći kažnjavanje i potencijalna publika je puno veća. K tome, počinitelji ne mogu tako lako vidjeti reakciju žrtve, što može povećati dehumanizaciju. S druge strane, oni vršnjaci, koji bi potencijalno mogli osjetiti empatiju i pomoći djetetu koje doživljava nasilje, nemaju uvid u bol koju njihov prijatelj osjeća i poriču mu pravo na nju, ponekad i uz osuđujuće reakcije. Izrazom „stvarni život“ stvara se dojam da je ono što činimo u virtualnom životu nestvarno. Posljedica toga je deindividualizacija, odnosno odmicanje od normi koje ljudi inače poštuju u životu.

„Sva ta obilježja nasilja putem interneta lako ukazuju zašto ono može izazvati zabrinutost, ali istovremeno će svima nama biti lako povjerovati da se nasilje putem interneta događa nekom drugom, da se nama bliski ljudi i djeca ne upuštaju i ne doživljavaju isto, sve dok nas (internetska) stvarnost grubo ne razuvjeri.“, ističu autorice.

Snakenborg, Van Acker i Gable razlikuju tri pristupa prevencije vršnjačkog nasilja na internetu – zakonsku regulaciju vršnjačkog nasilja putem interneta, razvoj tehnologije koja onemogućuje ili smanjuje pojavu takva nasilja, te preventivne školske programe.

Što se tiče odraslih, autorice upozoravaju da je prema članku 149. Kaznenog zakona koji se odnosi na klevetu, kao otežavajuća okolnost istaknuto počinjenje toga djela putem medija ili računalnih mreža.

Nancy Willard, koja je više godina vodila Centar za sigurno i odgovorno korištenje interneta, navodi sljedeće tipove nasilja putem interneta. Iskazivanje ljutnje: kad se šalju ljutite, neugodne i vulgarne poruke pojedincu ili nekoj online grupi. Uznemiravanje: kad se kontinuirano šalju prijeteće poruke. Uhođenje putem interneta: uznemiravanje koje doprinosi šteti ili zastrašivanju pojedinca. Klevetanje: kad se šalju ili objavljuju uvredljive, lažne ili zle izjave o nekoj osobi drugim ljudima. Maskiranje: pretvaranje da je osoba netko drugi te slanje ili objavljivanje materijala pod identitetom druge osobe, koju time čine lošom ili potencijalnom prijetnjom drugima. Izdaja i prevara: kad se šalju ili objavljuju materijali o osobi koji uključuju osjetljive, privatne ili neugodne informacije, uključujući i privatne poruke i slike. Izdvajanje: aktivnosti kojima se osobu namjerno isključuje iz neke online grupe.

Jelena Oberman

FOTO: Nika Ostoić, privatni album